Gori naša zemlja
Naša zemlja gori
ližu je plameni jezici
(mržnje)
I lagum su joj pod srce
pod temelje
podmetnuli
Gori kopno i voda
drvo i kamen
umiru stoljeća
povijest
u jednom trenu
pepeo pada po stoljećima
po uspomenama
I ljubavi tuga naša pretvaraju se
u plamen i vatru
I svijetli naša zemlja
Svijetli, vječna.
Vječnost je obasjana njezinim imenom
i licem
Srpnja 1990.
Izvor: Mijo Tokić: Drago kamenje, Mostar, 2000.
Foto: dubrovniknet.hr