Ove nedjelje, 14. kolovoza 2016. godine, s početkom u 16 sati, na Paklinama, na planini Ljubuši, na mjestu stradanja osamnaestoro nedužnih duvanjskih civila – Hrvata (šesnaest iz Vedašića, dvoje iz Letke), mučki pobijenih 13. lipnja 1944. godine, na kojem je prošle godine konačno otkriveno primjereno spomen-obilježje, bit će služeno sveto misno slavlje za ove nevine žrtve.
Već treću godinu zaredom na ovome mjestu služi se sveta misa za stradale a i ove godine će je predvoditi fra Robert Jolić.
Sav milodar prikupljen na svetoj misi bit će darovan Duhovno-humanitarnoj udruzi “Kap ljubavi”, za izgradnju skladišta, odnosno njenom voditelju – fra Jozi Radošu Đoki – koji će također sudjelovati na ovoj svetoj misi.
Pozivamo sve Duvnjake da se u što većem broju odazovu pozivu i upute na mjesto stradanja, zapale svijeću i pomole za stradale.
Ovo su nevine žrtve koje su partizanski zločinci na najokrutniji načini pogubili u lipnju 1944. godine:
Ivan Miškić Milan r. 1886. Pronađen potpuno izmasakriran i satrven, kostiju potpuno izlomljenih, tako da su mu tijelo morali donijeti u vreći.
Mirko Miškić, sin Ivanov (Milanov ) r. 1929. Pronađen slomljenih kostiju i glave potpuno smrskane.
Ilija Miškić r. 1923. Odveden petstotinjak metara od staja i strijeljan. Na pronađenom tijelu nije bilo vidljivih tragova mučenja.
Josip Gudelj r. 1891. Također odveden podalje i strijeljan zajedno s Ilijom Miškićem. Ni na njemu nije bilo vidljivih tragova mučenja.
Anica Gudelj r.1914. Pronađena iznakažena tijela, slomljene vilice koju je držala samo koža. Trbuh, noge i bedra su joj bili isprobadani nožem.
Jakov Bokanović r. 1889. Po svjedočenju očevidaca iznakažen do te mjere da ga se od straha nije moglo gledati.
Jozo Bokanović r. 1910. Mučen do smrti, a potom mu je tijelo gorjelo na vatri. Nađen s odrezanom glavom kojaje nađena podalje od tijela. Ruku svezanih uzicom od pregače pokojne Ive Šteko.
Ante Bokanović Antuka r. 1903. Pronađen nešto podalje od ostalih, ispod jedne litice gdje je bačen u šumu. Po ozljedama na tijelu se vidjelo da je bio teško mučen i polomljen.
Ruža Bokanović Krištuša r. 1910. Nađena na ledini sklopljenih ruku, pa se pretpostavlja da se molila do smrti. Bila je potpuno prebijena s počupanom kosom koja je bila bačena pored njezina tijela.
Iva Šteko r. 1897. Pronađena iznakažena s očenašima u ruci. Grudi su joj bile probodene i tijelo iznakaženo, a glava probijena. Pretpostavlja se da je umrla u teškim mukama sklopljenih ruku.
Jozo Papić Jokica r. 1917. Pronađen zajedno s ostalima sa strašnim ranama po tijelu koje su bile nanesene nožem. Noge i ruke su mu bile prebijene.
Bože Papić Boko r. 1907. Pronađeno tijelo bilo je zvjerski unakaženo. Noge su mu oderali sve do nokata.
Bože Papić Boškica r. 1899. Iznakažena i polomljena tijela, s glavom bez vilice, pronađen zajedno s drugima. Vilicu, nakon dvadeset sedam godina, pronalazi njegov sin Petar Papić i polaže je u grob svoga oca.
Jozo Papić Jozuka r. 1922. Također krvnički unakažen, oderane kože s nagorjelim tijelom što bi moglo značiti daje stavljan na vatru kako bi krvnici udovoljili različitim metodama mučenja.
Stojan Papić Stole r. 1904. Unakažena tijela, potpuno satrven u vlastitoj koži pronađen na zajedničkom mjestu stravičnog zločina.
Blaž Bilić r. 1926. Njegovo tijelo je pronađeno potpuno golo. Umoren na vrlo čudan način, bez vidljivih izvanjskih ozljeda. Tijelo je bilo neuobičajeno dugačko i tanko što upućuje na to da su ga krvnici mučili rastezanjem. Pretpostavlja se da je umro u strašnim mukama.
Andrija Radoš r. 1931. Nađen potpuno satrven u vlastitoj koži. Bio je dijete od trinaest godina, a mučen na najgori način. Njegov otac je mučeničko tijelo svog djeteta s mjesta zločina odnio u vreći.
Miško Ljubičić r. 1924. Pronađeno tijelo s mnogim ozljedama od bodeža, a nogu oguljenih do nokata.



