MARKO MATIĆ: Budimo spremni

objavljeno u: NOVOSTI | 0

     Nakon što je nedavno pobjegao s obilježavanja velike pobjede hrvatske vojske  protiv jugočetnika, na Maslenici, suludi čovjek, drug Marijan, tako mu je krsno ime, opet je jučer (27. 01. 2021.), dodvoravajući se zagrebačkim židovima, ponovo ocrnjivao hrvatski narod, njegovu vojsku i pozdrave. Rekao je, između ostalog, za stari i novi pozdrav hrvatskog naroda, za dom spremni (ZDS), da je „nacistički pozdrav“. Besposleni bonvivan ne zna šta će od sebe na „nepotrebnoj funkciji“ predsjednika države Hrvatske, pa nam svako malo svrati pažnju glupim, ali i opasno provokativnim izjavama, kojima nastavlja Mesićevu politiku   zavađanja i dijeljenja hrvatskog nacionalnog korpusa. On je nesretan ako nije u centru medijske pažnje. U stanju se je zavaditi i sa samim sobom samo da se o njemu govori i piše.

   Bože, što si dopustio da nam to čudo  od čovjeka bude predsjednik Države? Ovog čudaka ne bi trebalo zvati ni na kakve hrvatske nacionalne proslave, obljetnice i svečanosti zbog toga što je za njega država Hrvatska i dalje „slučajna država“. Čovjeka koji (s)miče hrvatske nacionalne svetinje, biste velikana iz predsjedničkog ureda, a spomenike poginulim hosovcima bi bacio „tamo negdje“, trebalo bi, radi njegova i našeg dobra, što prije razriješit dužnosti; da je nigdje.

   Iako nisu izgovorili što i on, slično kao i on učinili bi tri samozvana predstavnika nacionalnih manjina (Propupali, Ognjeni i Ofucani), koji nas već dva desetljeća izgone iz pameti svojim sve otvorenijim antihrvatskim djelovanjem. Njih trojica bi izmijenili hrvatski Kazneni zakon u tolikoj mjeri da bi se za dom spremne i pripadnike hrvatskih oružanih snaga moglo bez problema za svaku sitnicu trpati u zatvor. Kad će im netko reći: Zavežite, dosta je bilo, inače ćete vi završiti u zatvoru.

   Uzalud smo očekivali da će im to reći oni koji su se poslije Tuđmana dočepali vlasti nad Hrvatima. Plod njegove razvikane pomirbe je i to da su se vlasti dokopali oni koji hrvatsku Državu nisu ni htjeli. Bože, kako nam je se moglo dogoditi da su nam vlast nad okvirom za trajanje, Državom, preoteli oni koji nikad nisu bili za dom spremni, kao npr.: Mesić, Manolić, Jusipović, Serenader, Milanović, Jaca, Kitulja, Šesto, Karamarko, Plenković… Trebalo  im je svima davno jasno i glasno reći: tko god nije za dom spreman za Hrvate i Hrvatsku je neman.

    Znaju li oni da časni  pozdrav za dom spreman nije bio samo pozdrav hrvatske vojske, nego i velike većine hrvatskog naroda. To je znao i Ante Pavelić kada ga je uvrstio u svoj literarno prekrasni roman, Lijepa plavka, koji je napisao 1935. u talijanskom zatvoru. Nije on taj pozdrav izmislio, nego samo bilo naroda, koji je kad je god trebalo bio ZDS, na papir prenio, kao što nije izmislio ni ustaše. Pa, ustašama su se zvali  i  branitelji hrvatskog kraljevskog grada Jajca davne 1463. godine. Ustaše su svi Hrvati koji su bilo kada u povijesti ustali u obrani hrvatskih nacionalnih prava i pravica. Tako smo i svi mi, koji smo na Tuđmanov poziv ustali u obranu hrvatstva i Hrvatske od srpskih i crnogorski jugočetnika, Tuđmanove ustaše. Ne treba se toga stidjeti, nego se s tim treba ponositi. Bolje je i časnije biti ustaša nego sjedeša ili nastaša. Zato se oko 70% Hrvata na dva hrvatska portala izjasnilo da nemaju ništa protiv ZDS, niti protiv HOS-a.

   To strašno smeta onima koji dobro znaju da je Ustaški pokret bio oslobodilački pokret za nezavisnu državu hrvatsku, za razliku od Partizanskog pokreta, kojemu je bio cilj uspostava srpskohrvatske komunističke države.

   Uostalom, o kakvim Pavelićevim ustašama danas govore jugoslaveni i četnici. Pa, Pavelić  je svoje ustaše rasformirao već davne 1946. u Austriji i preimenovao ih u križare, koji su više od pet godina po NDH ratovali protiv onih koji su nanosili zlo narodu  kao partizani i komunisti, kako je detaljno opisao u svojoj knjizi, Križari: gerila u Hrvatskoj 1945.-1950., Zdenko Radelić.

   Ti križari, ili škripari, kamišari, nemaju ništa zajedničko s HSP- ovim HOS- ovcima iz 90-tih godina. Hrvatske oružane snage (HOS) su tada bile prve hrvatske oružane i vojne formacije u RH i BiH. Ne smijemo zatajiti da je naš poglavar Tuđman, dok se HOS osnivao i umnožavao, govorio samo o konfederalnoj Hrvatskoj (tako je pisalo i u obrazloženju glasačkog listića na referendumu 1991.) i nadao se da će takvu uspostaviti, u dogovoru sa srpskim voždom Miloševićem, mirnim putem. Uostalom, Mesić i Manolić su i napustili Tuđmana kada su primijetili njegove povećane apetite, da želi, kako je govorio, suverenu Hrvatsku.

   Slažem se, nisu nam trebale dvije vojske, HOS i ZNG- zbor narodne garde, ni na početku Hrvatskog obrambenog rata, ali nije se smjelo ni hosovce ubijati; to se moralo pošto-poto izbjeći. Paradžik, Kraljević, Pavlović… su glavom platili to što su htjeli samostalnu Hrvatsku prije nego je se Tuđman za to odlučio. Tuđman i ekipa su hosovce, kad su im na ratištu trebali, koristili, a kad nisu…, smetali su im kao što danas smetaju jugočetničkoj bandi. Tek u novije vrijeme neke Tuđmanove ondašnje pristaše pišu da je Tuđman u nekoliko navrata rekao da nikad ne bi uspjeli obnoviti državu Hrvatsku da nije bilo nacionalnog naboja ustaških i domobranskih sinova.

   Tražeći taj naboj, one s kojima će krenuti u obnavljanje države Hrvatske, Tuđman je za prvu javno organiziranu pobunu Hrvata, slučaj akcelirator, u bivšoj državi, u Duvnu, rekao: Samo Bog zna koliko nam je pomogla duvanjska pobuna. Treba reći da su u toj, blizu krvoprolića pobuni, sudjelovali i neki Hrvati iz okolnih općina.  I prvi ogranak HDZ-a u Hrvatskoj osnovao je, u Bjelovaru, slučajno?, Jure Šimić, rodom iz duvanjskog sela Galečić, kojeg udbokos i danas progoni i vrši atentate na njega, i sudi mu tamo gdje se u novije vrijeme braniteljima sudi, u petokrakastoj Rijeci.

   I u dijaspori je Tuđman znao na koga se može osloniti u po živote opasnoj akciji; prvenstveno su to bili australski i američki, pa tek onda evropski Hrvati. To da je postao poglavar svih Hrvata najviše treba zahvaliti hercegovačkim fratrima u Americi i Evropi; na njihov poticaj, kao i na poticaj katoličkih misija,  stizala je i prijeko potrebna financijska pomoć od Hrvata širom svijeta. I sad se sjećam jednog Tuđmanovog hvalospjeva Hercegovcima, nakon mog upita na konferenciji za tisak, gdje sam bio prisutan kao glavni urednik Hrvatskog mjesečnog glasila T o m i s l a v , koji je se rasparčavao u 23 države po svijetu. No, Tuđman ipak nije prihvatio Alijin prijedlog da se Republici Hrvatskoj pripoji i Hercegovina, da je barem Neum, kao što nije htio pripojiti ni tzv. tursku Hrvatsku, iako mu je američka diplomacija bila to dopustila.

   Je li riječ o politici umijeća mogućeg, ili nije, neka kažu oni koji o svemu ovome više od mene znaju, ali ja znam da nas je njegova kadrovska politika skupo koštala. Pisao sam, za vrijeme rata, da on od takve politike može izgubiti glavu a mi državu. I, zar se nisam dobrim dijelom sjetio, čitatelji moji. Još 1996. sam napisao tekst pod naslovom Čija je naša država, a danas bih trebao, još mi se ne da, napisati tekst pod naslovom Naša država nije više naša.

   Zbog svega navedenog, još jednom vas molim, državotvorni Hrvati, ujedinimo se svi mi koji smo na bilo koji način sudjelovali u obnavljanju države Hrvatske i uradimo ono što treba uraditi s neprijateljima našeg naroda i Države. Ne pozivam na građanski rat, ne daj ga Bože više nikad, ali se čvršće organizirajmo mi koji živimo za Državu, barem onoliko koliko su organizirani oni koji žive od naše Države, iako je ne vole. Zabrane li nam ti i takvi danas ZDS i HOS, sutra će HV i RH, prijatelji moji. Vrijeme je za nevrijeme prema zlu; pokažimo to  već na idućim izborima.

Zagreb, 28. 01. 2021.                                                      M a r k o   M a t i ć