Ispod Murve u sri sela,
di je baba gromom klela.
Sastale se Joskanuše
niti piju, niti puše.
Matije im časne nema
propovid za Papu sprema.
Anđa Matić od pokojne strine,
za nevistu se svoju brine.
Ni Krajina naša Ana,
nije mogla ovi dana.
Voli ona doć nam doli
da je desni kuk ne boli.
Al najviše fali svima,
sve bi dali da je ima.
Umrla je dobro mlada,
Ljilja fali svima sada.
Strica Kalče to su dica,
za sve tu je sestra im Dragica.
Strica Stipe fala Bogu,
obe zdrave, obe dobri nogu.
Tu su blizu, obe lipo žive
svi veseli zbog Katice i Ive.
I unuke od strica nam Boće
svojim tetkom rado doći oće.
Karlo mamin bio im je tata
to su naše Ivana i Renata.
Stričeva je bilo puno braće
strica Mije dvi domaće.
Ljubica je tu iz sela
već ko dite heklala i plela.
Sedmero je izrodila dice,
skupe bile tenisice.
Pa Ankica njena sestra mlađa
na četvrtom pristala da rađa.
Ćokanova jedinica Mara,
nosa papir po njem nešta šara.
Nisu pisme, a nisu ni note,
već sve stare, neke anegdote.
Strica Mice, Marija i Mila,
sve pod Murvom još imaju dila.
Jednoj stina, drugoj bus od trave,
sve ih volim, stričevke su prave.
Pa uz mezu, kolače i kavu,
napraviše skromnu, ali feštu pravu.
Među njima, sve ih pomno sluša,
naša draga strina Kovačuša.
Dogodine, budel’ vako stanje,
oj stričevke ispet ću vam janje.
Marinko Vukadin
