KARLO PAPIĆ: Ljubav duvanjske tuge

objavljeno u: NOVOSTI | 0

U sutonu kad u Duvnu

Nebu sklono zvono tuče

Tražeć dragu sretoh tugu

Jedva teške noge vuče.

Zatečena iza ugla

Kako sama gradom luta

Sva debela i okrugla

Ukloni se malo s puta.

Ona ima miris kiše

Njene stope suza broji

Ona mokro lišće njiše

Dok ga jesen žutim boji.

Obješena na balkone

Gdje se tajna krije njena

U ljepoti tužnoj tone

Zavodljiva kao žena.

Zašto ljudi samo šute

Kao da su puke  stvari

Kad im uđe u kapute

I kišobran uzme stari.

Prepustih se ritmu vjetra

Dok su stara zvona tukla

Moju dragu zraku svjetla

Zavela je noć podmukla.

Pijem jednu točim drugu

Opijam se cijele noći

Mjesto drage grlim tugu

Nova ljubav tužne oči.

Sretne duše mole kleče

Zvona zvone u svom visu

Sveti Ante dobri sveče

Platit ću ti za nju misu.

 

Tekst: Karlo Papić

Foto: Ivica Šarac

24.09.2014.