JEZIČNE NEDOUMICE: Istàmbul ili Ȉstanbul?

objavljeno u: JEZIČNE NEDOUMICE | 0

      Pitanjem u naslovu ovog članka dotičemo problem upotrebe egzonima u hrvatskome standardnom jeziku i istodobno problem njihova naglašavanja. Egzonimi su imena gradova koja se svojim cijelim likom, obličnom ili naglasnom pojedinosti razlikuju od izvornog lika u nekome stranom jeziku. Tako umjesto izvornoga Wien imamo u hrvatskome jeziku Beč, umjesto izvornoga Bratislava imamo povijesni lik Požun, umjesto izvornoga Athinai imamo Atena, umjesto izvornoga Roma imamo Rim, umjesto izvornoga Paris imamo Pariz, umjesto izvornoga Geneve imamo Ženeva … . 

    U povijesnome slijedu današnji Istambul ima tri prethodna imena (Bizancij, Konstantinopol, Carigrad), a u današnjemu imenu turskoga grada grčki je korijen (is tin polin – „u grad“). U dvojbi Istàmbul ili Ȉstanbul prednost treba dati egzonimu, to jest hrvatskom jeziku i tradiciji prikladnijem liku (Istàmbul). To potvrđuje i lik bez početnog slova I u narodnoj književnosti (Stàmbul). Dakle, naglasak je na drugome slogu, kratkouzlazni.

    Kad ćemo upotrijebiti jedno od četiri imena toga grada, odlučuje povijesni kontekst. Uzmimo sljedeću rečenicu:“Novoosnovana prijestolnica Konstantinopol bijaše imenovana po svojem utemeljitelju caru Konstantinu“. U toj bi rečenici ime Konstantinopol bilo neprimjereno zamijeniti imenom Carigrad.Pa ipak ćemo reći Nicejsko-carigradsko vjerovanje, a ne Nicejsko-konstantinopolsko vjerovanje. Jednako ćemo tako reći Istambulska konvencija, a ne Carigradska konvencija.No carigradskog ćemo patrijarha ipak i sada nazvati carigradskim patrijarhom, a ne istambulskim patrijarhom. Kako bi samo bilo neprimjereno reći da je Istambul pao u osmanlijske ruke 1452!

    Dakle, s toponimima i egzonimima valja pažljivo i s osjećajem za nijansu. A nijansa u jeziku znak je dubljeg poznavanja jezika i njegovih tananosti.

Iz (još) neobjavljene knjige „Jezične nedoumice i stranputice“ pok. Marka Kovačevića

odabrao Ante Šarac