“Izuj svoju obuću, jer tlo po kojem hodaš sveto je”

Prošli smo našim grobljem i u tišini razmišljali o svima njima čiji zemni ostaci koji počivaju ovdje, čekajući ponovni dolazak Krista Spasitelja.

Po tko zna koji put koristimo mudre riječi našega duvanjskoga književnika Mije Tokića:

Koliko pod ovim pločama počiva umornih, koliko pod ovim travama nikad ostvarenih snova, koliko nikad plaćenog znoja, nikad nagrađene muke, koliko lica koja nikad ne ugledaše pravdu, koliko života palih za pravdu. Koliko…?

Kad koračam ili kad se odnekud vraćam ovoj zemlji ( a odlasci i povratci – vraćanja- ovdje su sudbina) ne mogu da se ne sjetim, da mi na um ne padnu biblijske riječi koje Bog, Jahve, upućuje Mojsiju: “Izuj svoju obuću, jer tlo po kojem hodaš sveto je. ”

Sveta je gora Sinaj, sveta je gora Sion, sveto je tlo po kojem je hodao Bog.

Ovo je tlo i ova zemlja sveta. Gorući Božji grm. Ova je zemlja posvećena krvlju mučenika, krvlju djedovskom, suzama i molitvama naših majki.