Satima, danima i noćima analizirao sam ovu sliku koju nam je poslala Helena Bolina nastojeći se sjetiti ispred čije kuće je nastala. Još uvijek nisam sasvim siguran, ali ipak riskiram podmukle napade od strane Marinka i ostalih kritičara tvrdeći da se radi o starom domu Šimuna Reze. Alternativno navodim Prljušinu kuću, no za nju mi fali jedno stablo kojega moguće tada nije ni bilo. Tko prepozna nek javi Ivici i ako sam slagao nek naruči u Tome lozu ili onu kupinovu rakiju na moj račun.
No, kao što se vidi, kuća je ipak samo u pozadini, a u prvom planu su dva mandoseljska momka, uređena ili za dernek, ili za svatove u društvu uglanjcanog Spržina motora, kojega on osobno drži i miluje.
Pored Sprže je pokojni Vinko Džakušića, Boškov sin i Ilin brat, koji je dugo godina radio u Njemačkoj, napravio sebi i obitelji kuću u Velikoj Gorici i redovito navraćao u svoje Mandino Selo, sve dok je mogao. Prije nekoliko godina Vinko je preminuo, a njegov pajdo Spržo se još dobro drži i puno pješači, dok je motor možda još u pogonu u nekom drugom selu, na nekim drugim slikama.
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Helena Vukadin