Uz cigarete i rakiju do 101. rođendana!
Osim predbožićnog blagdanskog raspoloženja u nedavno otvorenom staračkom domu u Tomislavgradu ovih su dana imali još jedan razlog za malu svečanost, uz nesvakidašnji povod.
Baka Doma Stipić, rođena 1897. u tomislavgradskom selu Letki, proslavila je 101. rođendan! Uz neizbježnu veliku rođendansku tortu, na kojoj ipak nije bilo mjesta za onoliki broj svijeća koliko je baki Domi godina, okupljeni su bili svi stanari i djelatnici doma. Kada smo slavljenici rekli da ćemo je slikati za novine i s njom malo popričati, spremno je, uz iskreni osmijeh, kometirala: – Onda se ja moram uozbiljit, a ja ti sinko moj to za novine ne znam radit.
Baka je Doma inače prije premještaja u Tomislavgrad nekoliko godina boravila u staračkom domu u Mostaru. – Nek’ sam se ja samo u svoje Duvno vratila. Tu sam se ja rodila, a tu sam rodila i svoje l l-ero djece – počinje svoju priču Doma i nastavlja: – Petero moje djece još je živo, a imam i 15 unuka i 18 praunuka. Zdravlje je još dobro, samo me ponekad noge bole.
Dok nam to govori baka desnom rukom miluje na stolicu naslonjeni drveni štap od kojega se, kako nam kaže, nikad ne rastavlja. Budući da smo znali da je slavljenica strastveni pušač koji, rekle su nam to radnice u domu, ponekad zapali i na mjestima gdje je pušenje strogo zabranjeno, našoj sugovornici nudimo cigaretu. – Dobra ti je sinko ova tvoja cigara. Prva klasa. Puno je bolja od negdašnjih pakliča i krđe – procjenjuje Doma stručno duhan i nastavlja. – Ja, evo, pušim 20 godina pa mi ništa nije bilo Volim ponekad popit i čašu rakije jerbo me od nje manje bole noge – veli Doma, uz lukavi osmijeh. – Našeg direktora Jozu noge bole ko i mene, pa smo se on i ja dogovorili popit ponekad rakijicu da nam bude oboma lakše.
Kad je na red došlo rezanje rođendanske torte, naša je sugovornica spremno odbila ponuđeni joj nož rekavši: – Uradi ti to, dite moje, mene ruke baš ne slušaju, a ja ti svakako virujem.
Svojom je vedrinom baka Doma Stipić ponajviše pridonijela da proslava njezina 101. rođendana prođe veselo i uz puno smijeha, a što bi tek bilo da, kako je u jednom trenutku i sama rekla, neko more gangu zapivat.
Tekst: Milan Vukadin
Foto: Miro Šumanović