Na isti dan kao i 1975. pozvali smo u duvanjsku župnu crkvu naše radnike koji privremeno rade u inozemstvu da dođu na svoju misu i poslije mise na sastanak. Bilo je to 30. prosinca 1976. Ove godine se iskupilo više radnika nego ranijih godina. Brojili smo ih. Bijaše ih: 280. Misu i propovijed držao je fra Bonifacije Barbarić, kapelan i vjeroučitelj u Konjicu. On je nekada službovao u Duvnu i Šujicu, pa ga mnogi od prije poznaju. Propovijed je bila suvremena i primjerena našem vremenu i našem čovjeku. Govorio je o opasnosti materijalizacije našeg čovjeka u novom vremenu.
Kako je bilo više radnika nego se pomišljalo, nismo mogli poslije mise u dvorani za vjeronauk voditi s radnicima razgovor, pa smo odlučili otvoriti razgovor u samoj crkvi koja je bila topla, jer ima centralno grijanje. Tu se govorilo otvoreno i prijateljski. Svećenicu su isticali prazninu u kućama zbog njihova odlaska te velike napore koje poduzimaju i svećenici i njihove supruge da djecu dobro usmjere. Majka nema dovoljno autoriteta kod djece, pa postoji opasnost njihova udaljivanja od Boga i pohađanja vjeronauka. Zaželjelo se da radnici održavaju čvrste veze s kućom pismima, a i da po mogućnosti dođu češće.
Nakon razgovora u crkvi, radnici su se uslikali na izlasku iz crkve. Pružili smo mogućnost onima koji još žele nešto reći i pitati da pođu u dvoranu za vjeronauk. Odvojilo ih se pedesetak i tamo nastavili razgovor. Više ih u dvoranu nije moglo ni stati. Tu se govorilo o izvršenju vjerskih dužnosti, dok su udaljeni od kuća, o primanju i čitanju tiska, o njihovoj vezi s dušobrižnicima u inozemstvu, itd. Mnogi su izrazili zadovoljstvo da mogu dobivati Naša ognjišta u inozemstvu. I ove godine su kao i prijašnjih izrazili mišljenja da bi Naša ognjišta trebala izlaziti mjesečno. Iz nekih središta iz Njemačke donose radnici primjedbe da dušobrižnici ne će preko župnog ureda da naručuju list, a razlog je što se ne žele opterećivati. Mi smo im preporučili da oni osobno preko pošte naručuju list.
Priredila: Marija Majić