Sanjam sebe kako pišem
sanjam Polje i Ljubušu
i pod križem jedva dišem
i kako vapaj neba sišem.
Sanjam sebe k’o pastira
konje jare kako vršu
malu seku kako svira
i anđele kako plešu.
Sanjam nebo nad Tomislavgradom
i Međugorje što nas zove
sebe vidim pod križnim padom
i naraštaje svete nove.
Sanjam polja i livade
i ljude stare kako puše
i nekog starca kako pade
zbog žeđi gladi i vrele suše.
U tom svemu vidio sam
rođenje i život sve do smrti
i da sebe svjestan nisam
da konjanik sam koji prti.
Tekst: Ivan Kovačević Galić: Kroz dolinu očaja i smrti, Tomislavgrad, 2014.
12.09.2014.