Ode nam naš sumještanin Ante Šarac. Moj imenjak i prezimenjak. Iznenada! Samozatajan, kakav je već bio, htio nas je prvi i posljednji put iznenaditi, a svoje najbliže šokirati. Inače cijeli je svoj život proveo, barem se meni čini, pravolinijski, povučeno, skromno, ali radišno, uz svoju obitelj i za svoju obitelj.
Ante se sjećam, kao što smo se obično sjećali brojne djece, kad su kretali u prvi razred osnovne škole. Poslije, kad je imao 10-ak godina igrao se s nama starijima od sebe po pet-šest godina. No bio je razvijeniji od godina pa se uklapao među nas starije, koji smo pak bili nešto sitniji od svojih godina. Kad smo ganjali gumenu loptu po „guvnu“ bio je čistač u obrani, i morao si biti jako spretan i brz da ga obiđeš. Za njega bi se tada moglo reći: „Tiha voda brijege dere!“
Uskoro smo se razišli, svatko svojim putem. Ante je šezdesetih godina krenuo na Zapad da skuca koji šiling ili marku na baušteli za svoje ukućane, kasnije za svoju djecu koja su stasala i pomalo se uključivala u školske klupe, a poslije i na studij, daleko od rodne kuće. Moj brat Bože („Božica“) jednom mi reče: „Svi mi koji smo radili na baušteli smo robovi; doduše plaćeni, ali ipak robovi. Nitko od nas ne će dugo živjeti!“ Zaista, bauštela nije značila samo rad od jutra do sutra, ona je simbolizirala loše stanovanje, prehranu lošu i, što je najgore, odsutnost od obitelji! Stoga se svaki dolazak kući čekao čeznutljivo, a odlazak natrag sa zebnjom u duši.
Pa premda svaki odlazak s onu stranu izaziva šok, mi kršćani koji vjerujemo u Božju riječ mislimo da je to svojevrsno rađanje. Ante je otišao u bezvremenost baš na dan kada je mali Bog ušao u vrijeme. Ima li ljepše simbolike! K tomu, pokojni Ante je podigao djecu, omogućio im da postignu svoja akademska zvanja, da se ožene, steknu svoju djecu, u jednu riječ, obavio je svoje poslanje na ovom svijetu i Bog ga je pozvao. Stoga, ma koliko bilo teško, nema mjesta ljudskom kalkuliranju: što je rano, a što rano nije. Bog svime ravna. Ne kaže se slučajno da ni ljudska vlas ne pada s glave bez Božje volje!
Pokoj vječni daruj mu Gospodine. I Svjetlost vječna svijetlila njemu. Počivao u miru. Amen.
Ante Šarac