Danas na duvanjskom području Ursići žive u Grabovici.
To je veoma stari rod, starinom najvjerojatnije iz Imotske krajine, jer u zbjegu stanovnika imotskog sela Vinjana 1868. godine U Bečkog rata, koji će se zaustaviti u Brelima, nalazile su se i obitelji Pave Ursića sa 6 i Jure Ursića s 4 člana. U Bisku, selu na jugoistočnom dijelu Cetinske krajine, 1699. Godine spominju se tri obitelji Ursića (Ilija, Mate i Pere) i to među onim obiteljima koje imaju pretenzije na zemljište s druge stranu rijeke Cetine, u kuratiji fra Pavla Grabovca, vjerojatno u današnjem selu Strizirepima.
Inače, Ursići su na popisu onih obitelji koje su u Strizirepima dobile zemljište prema zemljišnim knjigama koje je uredio providur Alessandro Alberghetti od 1725-1729. godine.
U Sinju se 1785. godine spominje Josip Ursić pokojnog Mate, jedan od više Sinjana koji traže da mletačke vlasti povuku odluku o zabrani ukopa u crkve, koja je uslijedila nakon haranja epidemije kuge 1783/84. godine po Cetinskoj krajini.
Također u Sinju se 1793. godine u nekim ispravama spominje kao uspješan trgovac Ivan Ursić rečeni Žaja.
U Selcima na otoku Braču 1747. godine među novim, doseljenim stanovnicima (nuovi abitanti) spominju se Ursići, prebjegli u vrijeme Kandijskog rata iz Makarskog primorja, a 1777. godine u Sumartinu na otoku Braču spominje se neki Ursić iz Selaca. Nisu li to oni Ursići što su se 1686. godine spustili iz Vinjana u Brela?
Grabovički Ursići doselili su iz Strizirepa, sela između Trilja i Tijarice, u Cetinskoj krajini.
Na livanjskom području, u Priluci, Strupniću u Rujanima danas žive Urse. Pojavljuju se tamo 1814. godine, u najvjerojatnije mjesto iseljenja u spomenuti Strizirepi.
P.S. Nema više ni Ursića na duvanjskom području. Odselili su. Nažalost!
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.