Danas na duvanjskom području Šimunovići žive u Tomislavgradu (1 obitelj, 3 člana).
N. Mandić je utvrdio da su hercegovački Šimunovići nastali od 3 različita roda.
Šimunovići iz Gruda nastali su od Šimuna Marića, sina Stipanova, čiju je 10-članu obitelj zabilježio 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragićević.
Druga grana Šimunovića postala je od starog hrvatskog roda iz Popova Polja Kojića, čiji je rodočelnik Šimun Kojić rođen oko 1700. godine u Ravnom.
Šimunovići u konjičkom kraju postali su od Gašića, koji su još daljom starinom Margetići. Oni su iz Zaslivlja pokraj Konjica, a dalje im je starina u Slipčićima pokraj Čitluka. Rodočelnik konjičkih Šimunovića je Šimun Gašić nekoć Margetić, koji je zabilježen u oba biskupska popisa u 18. stoljeću u Zaslivlju pokraj Konjica. Prvi se put nadimak Šimunović susreće u maticama 1825. godine, a kasnije sve do dolaska Austrougarske i zabrane uporabe više prezimena bili su popisivani kao Šimunovići alias Gašići nekoć Margetići.
Što se pak tiče Šimunovića u Imotskoj krajini, oni se prvi put spominju u Stanju duša župe Slivno 1744. godine, gdje je upisana 3-člana obitelji Nikole Šimunovića alias Milićevića, što je V. Vrčića navelo na zaključak da su slivnajski Šimunovići nastali od roda Milićevića, starinom iz Ograđenika pokraj Čitluka. Isti ih autor smatra i Šimundićima na Lovreću, što se nikako ne može prihvatiti.
Šimunoviće susrećemo u drugoj polovici 18. stoljeća u Cetinskoj krajini: 1768. godine u maticama župe Otok u selu Otok 1768. godine, a u Udovičićima 1793. godine.