Danas na duvanjskom području Nevistići žive u Roškom Polju (5 obitelji, 17 članova), Šujici (2 obitelji), na Kolu (8 obitelji) i Tomislavgradu (1).
Svaka je udata žena istodobno i nevjesta odnosno nevista u ikavskim govornim područjima. Potomci jedne neviste, vjerojatno istodobno i udovice, nazvani su Nevistići. Dakako, na hrvatskim se prostorima susreću i oblici Nevjestić odnosno Nevestić.
Starinom SU iz Roškog Polja, gdje pripadnike ovog roda jedino nalazimo u Bosni i Hercegovini u vrijeme općih popisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću, koje su obavili biskupi Dragićević i Bogdanović.
Prvi pisani spomen o Nevistićima je onaj od 10. srpnja 1735. godine, kada je makarski biskup Stipan Blašković u sklopu svog pastirskog pohođa staroj Duvanjskoj biskupiji boravio u Roškom Polju i prenoćio u kući Jakova Nevistića.
Biskup je fra Pavo Dragićević 1741/42. godine u Roškom Polju zabilježio 10- članu obitelj Marka Nevistića (Marcu s Nevistich).
Godine 1768. biskup fra Marijan Bogdanović svjedoči da je obitelj spomenutog Marka Nevistića povećala broj članova s 10 na 18. I još dvije tadašnje obitelji roškopoljskih Nevistića mogu se okarakterizirati kao brojne: Filipova s 20 i Mijina s 22 ukućanina, dok obitelj Cvitana Nevistića ima10 osoba. Dakle, 1768. godine u Roškom Polju su 72 osobe s prezimenom Nevistić, organizirane u 4 obitelji.
Nevistići spadaju u one rodove koje ni neprilike nisu mogle natjerati da napuštaju djedovska ognjišta, jer primerice nema ih u imotskoj ni Cetinskoj krajini, na kupreškoj visoravni, niti na livanjskom području i Rami. Jedina seljenja dogodila su se u okvirima duvanjskih prostora – u Šujicu i na Kolo.
Od Nevisitća u Roškom Polju, napisao je u Ljetopisu župe Roškog Polja 1915. godine biskup fra Blaž Jerković nastali su roškopoljski Beljani (danas 4 obitelji).
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.