Danas na duvanjskom području Marinčići žive u Mrkodolu (13 obitelji).
U Mrkodolu je u sklopu svog pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji boravio makarski biskup Stipan Blašković 17. srpnja 1735. godine, te odsjeo u kući Marka Maričića, gdje je i prenoćio. I Tada prezimena Maričić nema u Mrkodolu, kao i na širem području, ali kako je 1768. godine biskup fra Marijan Bogdanović u Mrkodolu zabilježio 18-članu obitelj Bože Marinčića (Nata1is Marincich), onda je vjerovatno riječ je o krivo napisanom ili prepisanom prezirnenu Maričić umjesto pravilnog Marinčić. Međutim, samo šest godina kasnije, dakle 1741/42. godine, u vrijeme popisa biskupa fra Pave Dragićevića Marinčića nema u Mrkodolu, ali ni na širem području, pa se postavlja pitanje gdje su nestali, kamo su protjerani? Kako ovo nije usamljen slučaj, dobro bi bilo da se netko pozabavi ovim nelogičnim prekidima kontinuiteta nekih rodova na nekim područjima.
Međutim, upravo zbog Marinčića pozabavit ćemo se još jednim pogrešnim čitanjem, a ponajviše stoga jer je objavljeno u mnogo čitanoj kultnoj knjizi fra Ive Bagarića “Duvno-povijest župe duvanjskog samostana”. U popisu obitelji i stanovnika Kongore 1768. godine Laurentius Marignich iz izvornika je pročitano kao Lovro Marinčić. Ovo se ne može braniti, jer se “gn” iz tog doba može čitati samo kao “nj” a nikako kao “nč”, pa bi se naš Lovro mogao zvati Marinjić. Međutim, kad se usporedi Bogdanovićev popis iz 1768. s onim Dragićevićevim iz 1741/42. godine, onda u Kongori nalazimo 6-članu obitelj Mate Marinovića (Matthaeus Marinovich). Prema tome u ovom slučaju Lovro se može zvati samo Marinović.
Inače, u popisu biskupa Bogdanovića 1768. godine, osim u Mrkodolu, Marinčiće nalazimo još: u Čitluku tri obitelji – dvije kojima su glavari imenjaci Andrije s po 8 članova u obitelji, a Jozo je Marinčić samac u svom domu. U Biloj pokraj Livna te godine obitava 9-člana obitelj Bože Marinčića (Natalis Marincich).
Danas su Marinčići nastanjeni na livanjskom području u Dobrom, Rapovinama i u Suhači, te na području Brotnja, u Čitluku.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.
