Danas na duvanjskom području Letice žive u Brišniku (12 obitelji), Cebari (3), Kovačima (11 obitelji, 46 članova) i u Tomislavgradu (3, 4).
Prezime Letica je došlo od imenice (vjerojatno nadimak) Leto, što znači iznimno hitrog čovjeka, osobu koja “naprosto leti”. Inače, Letica je umanjenica od Leto.
Starinom su iz Brišnika, iako je za sada najstariji poznati Letica zabilježen u Mrkodolu. Naime, u matici umrlih stare župe Seonice zabilježeno je bosančicom: “Markodo, 28. listopada 1827. godine podje s ovog svita p. (pokojni) Ivan Letica od godina 89 i bi ispovidjen i pokopan u grebju istog sela”. Dakle Ivan je Letica rođen 1738. godine.
U Brišniku je godine 1741/42. biskup fra Pavo Dragićević zabilježio dvije Letičine obitelji: 17-članu obitelj Jakova Letice (Jacobus Letiza) i 8- člano domaćinstvo Martina Letice.
Godine 1768. biskup fra Marijan Bogdanović u sklopu svog pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji ostavio je pisani spomen o susretu s jednim pripadnikom roda Letica: “Nakon putovanja od sat i pol došli smo, zapisao je biskupov tajnik fra Jozo Tomić (vjerojatno Brišničanin iz roda Tomića), u selo Brišnik i tamo nas je katolik Ivan Letica primio u svoju staju; u jednoj njezinoj polovici bili su konji a u drugoj smo ostali mi; i tu smo prenoćili. I Osim obitelji biskupovog domaćina Ivana, koja je imala 28 članova u Brišniku su 1768. godine zabilježene još tri Letičine obitelji: Martinova s 14, Andrijina s 10 i Nikolina s 8 članova.
Uz 60-ero brišničkih Letica još je 18 pripadnika tog roda nastanjeno u susjednoj Cebari, gdje je živjela obitelj Grge Letice. Od cebarskih Letica su današnje kovačke Letice.
Od Letica su nastala dva nova roda u Brišniku: Prljevići i Ćukovići.
Dio Letica je bježeći od turskog zuluma, preselio na Makarsko primorje (Podgora), a neki su odatle otišli na otok Korčulu.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.