Danas Lerote na duvanjskom području žive u Brišniku i Tomislavgradu (po jedna obitelj).
Za njih kažemo da su starinom iz Brišnika, a “prastarinom” iz okolice Mostara.
Prvi spomen o ovom starom hercegovačkom rodu datiran je godinom 1623., kada je dužnost gvardijana Franjevačkog samostana u Živogošću pokraj Makarske obavlja fra Jure Lerotić, a 50 godina kasnije čelnik te franjevačke kuće je fra Marijan Lerotić.’ Lerotići su, tvrdi fra Vjeko Vrčić, “došli iz Grabove Drage u Gorancima kod Mostara.”? Tko imalo poznaje zemljopis okolice Mostara lako će uočiti zbrku, jer su Grabova Draga i Goranci toliko udaljeni jedan od drugog da ne mogu nikako biti jedno u drugom. Međutim, ostaje činjenica da su Lerotići “prastarinom” iz okolice Mostara (svejedno iz Grabove Drage ili Goranaca ili pak iz oba ta mjesta), te da su neki poput obitelji spomenute dvojice franjevaca odselili na Makarsko primorje, a drugi u Dobranje pokraj Imotskog, gdje su zabilježeni 1725. godine ili pak u Brišnik pokraj Duvna, gdje ih 1741/42. godine uvrštava u popis bosanskohercegovačkih Hrvata katolika biskup fra Pavo Dragićević. Međutim, kako je fra Jure gvardijan u Živogošću 1623. godine, znači da je rođen oko 1590. godine, pa Lerotići spadaju među najstarije rodove Hrvata katolika na području Hercegovine.
Iz popisa, koji je sačuvan u Biskupskom ordinarijatu, a obavio ga je . 5. srpnja 1725. godine neimenovani župnik župe Radobilje, kojoj je pripadalo i Dobranje, saznajemo da u tom selu Imotske krajine žive dvije Lerotića obitelji: Lovrina s 8 i Grgina s 16 članova. Kako su zabilježene godine starosti ove dvojice obiteljskih glavara (Grgo – 43, Lovre – 52. godine), znači da je Lovre rođen 1675., a Grgo 1684. godine. Zanimljivo je da obojica u doba popisa imaju žive majke, kojima je po 80 godina, pa
su, dakle, Lovrina majka Lucija i Grgina Dominika rođene 1647. godine. Također je zanimljivo iz više razloga navesti i imena svih ostalih članova ove dvije obitelji: Kata, Polonija, Ivanica, Jelina, Šima, Lucija, Petruša, Oršula, Toma, Ante (dva puta), Andrija, Mijo, Jakov i Blaž.’ Rodočelnici dobranjskih Lerotića dobivaju 1727. godine zemlju od venecijanskih vlasti: Lovre za 9-članu obitelj 18, a Grgo za svojih 16 ukućana 32 kanapa zemlje.
U vrijeme popisa biskupa fra Pave Dragićevića 1741/42. godine Lerotići su već stabilizirani u Brišniku, gdje je zabilježena 20-člana obitelj Petra Lerotića (Petrus Lerotich), kao i u Grabovici, gdje je dom imao Grgo Lerotić s 8 ukućana.
Godine 1768. biskup fra Marijan Bogdanović zatekao je u Brišniku 3 Lerotića obitelji: Križanovu s 10, Ivanovu s 9 i Ilijinu s 5 članova, a u Grabovici tada živi lO-člana obitelj Mije Lerotića. Dokaz da su se Lerotići učvrstili i na livanjskom području je 14-člana obitelj Nikole Lerotića, zabilježena te godine u Priluci.
Danas u livanjskom selu Podgradini žive obitelji s prezimenom Relate, ustvari nekoć doseljene Lerote iz Dobranja u Imotskoj krajini.’
U Goravcima na kupreškoj visoravni žive Relote. “Doselili su iz imotskog kraja sredinom prošlog vijeka, najprije u Odžak, a zatim u Goravce. Isti su rod s Lerotićima i Lerotama, samo su dublje seleći u Bosnu (Kupres, kiseljačko-busovački kraj i sl.) srodni suglasnici “1” i “r” zamijenili svoja mjesta. ”
Od Lerota su nastale Šekelje i Bojkići u Brišniku te Ćulanići na Ćavarovu Stanu.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.