Danas na duvanjskom području Kraljevići žive u Tomislavgradu (3 obitelji, 12 članova) i u Stipanićima (1, 3).
Svi hercegovački Kraljevići nisu istog krvnog podrijetla: širokobriški su nastali od starog roda Čerkeza, a ljubuški su postali od rodova Jeličića.
Kao i o mnogim hercegovačkim rodovima najstariji pisani spomen i o Kraljevićima je zabilježen u Imotskoj krajini. Naime, 28. srpnja 1686. godine u zbjegu stanovnika sela Proložac, koji se zaustavio na području Brela, nalazi se i dvočlana obitelj Luke Kraljevića. Svoje prezimenjake je na povratku iz zbjega u Prološcu dočekao prološki župni fra Martin Kraljević, imenovan na tu dužnost odmah poslije oslobođenja Imotske krajine od Turaka 1717. godine. U diobi zemljišta 1725. godine sudjeluju obitelji Ante i Petra ali s novim prezimenom Matić. Kasnije će se, sve do 1818. godine rabiti dvojno prezime Matić-Kraljević da bi se njegovi nositelji ponovo i zauvijek vratili starom prezimenu Kraljević.
Na još jednom mjestu u Dalmaciji susrećemo u 17. stoljeću iz Hercegovine doseljene Kraljeviće. 1690. godine u Neoriću, danas općina Muć, u splitskom dijelu Dalmatinske zagore, upisan je Ivan Kraljević (Joannes Cralenich), sin Grgurov, kojemu su mletačke vlasti dodijelile zemlju kao pripadniku banderije harambaše Mate Veića.
Što se tiče popisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika, biskup fra Pavo Dragićević je 1741/42. godine zabilježio je dvije velike Kraljevića obitelji u Mokrom pokraj Širokog Briga: 14-članu obitelj Joze Kralja (Joseph Cragl) i 12-članu obitelj Mate Kraljevića (Matthaeus Craglevich).
Biskup fra Marijan Bogdanović popisuje 4 obitelji Kraljevića: u Čerigaju 29-članu obitelj Marijana Kraljevića, u Biogracima 7-članu obitelj Mate Kraljevića, u Ograđeniku pokraj Čitluka obitelj Lovre Kralja (Laurentius Cragl) i u Međugorju 7-članu obitelj Grge Kralja.
Što se pak tiče ljubuških Kraljevića, koji su nastali od Jeličića, doseljenih iz Mostara u selo Grab, biskup je fra Pavo Dragićević 1741/42. godine zabilježio 6-članu obitelj Petra Kraljevića, koji će i u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića biti ubilježen kao glavar obitelji, koja se u međuvremenu povećala za jednog člana. U maticama stare župe Veljaci imamo višekratnu potvrdu o dvojnom prezimenu Jeličić-Kraljević. Inače, od Jeličića su nastali Grgići, Bebići i Nikolci, koji su odselili u selo Desne, u donjem toku Neretve, danas općina Metković. Dio Kraljevića odselio je u Metković nakon oslobođenja Neretve od Turaka 1690. godine.
Kraljevići između 1760. i 1810. godine sele i u plehansko-derventski kraj, i to: u Modran, Kričanovo, Foču, Žeravac i Koraće. Neki se pišu i kao Kraljičići.
Duvanjski Kraljevići doseljavaju u Tomislavgrad pedesetih godina 20. stoljeća.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.
