Danas na duvanjskom području Kotarci žive u Grabovici (3 obitelji, 14 članova) i Tomislavgradu (2, 8).
Kotarac je stanovnik Ravnih kotara, područja u zadarskom zaleđu, ali za Kotarce s duvanjsko-livanjskog područja nismo našli potvrdu u dokumentima, iako to ne znači da i ne postoje.
Najstarije njihovo boravište na livanjskom području su dva sela spojena imena Lipa-Čuklić, u kojem je biskup fra Pavo Dragićević zabilježio 7-članu obitelj Petra Kotarca. Doduše, u izvorniku je upisano Cobaraz, što je očito upisivačeva ili prepisivačeva pogreška.
Biskup je fra Marijan Bogdanović 1768. godine zabilježio u Čukliću obitelj Tome Kotarca s 13 ukućana.
U Aržanu, u Imotskoj krajini, 1776. godine pojavljuju se 2 petočlane obitelji s prezimenom Kotarac: Matina koja je od mletačkih vlasti dobila 7 i Antina koja je dobila 6 kanapa zemljišta.
Što se tiče današnjih Kotaraca na livanjskom području, u Žabljak su doselili iz Aržana prije 60 godina, kao i u Grboreze, ali 1924. godine.
U Orguz su stigli “davno” iz Lipe, pa bi mogli biti potomci Kotaraca iz biskupskih popisa u 18. stoljeću.
Preci današnjih Kotaraca iz Grabovice doselili su iz sela Voštane, iz istočnog dijela Cetinske krajine, gdje su svojedobno došli iz Aržana. U matici krštenih stare župe Grabovice javljaju se prvi put 15. veljače 1849. godine, kad je upisano rođenje Jakova sina Joze Kotarca i majke Tomice rođene Ljubas.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.