Danas na duvanjskom području Knezovići žive u Jošanici (3 obitelj, 13 članova), Podgaju (2, 7) i u Tomislavgradu (1, 4).
S jezičnog stanovišta postanak ovog prezimena objasnili smo u odjeljku o Kneževićima.
Različita su krvnog podrijetla: jedna je grana starinom s Dužica pokraj Širokog Briga (nekoć Gornje Rasno), a druga s Goranaca više Mostara.
Prva grana Knezovića podrijetlom je od istoimene srednjovjekovne bosanske plemićke obitelji, o kojoj se “najstariji do sada poznati spomen nalazi u RAZGOVORU UGODNOM … , gdje fra Andrija Kačić poimenično spominje sedam plemena koja su se nastanila u Rogoznici kraj Omiša, u doba kada je ugarski kralj Bela IV., oko 1240. godine uzmicao u pratnji svojih plemića, pred navalom Mongola i sklonio se u Split. Među njima su kako spominje Kačić bili Rubnići pridjevkom Knezovići. Iz ovoga podatka bi se moglo zaključiti da su Knezovići u ta davna vremena nastali od Rubnića.
Da su Knezovići bosanska plemićka obitelj potvrđuje i njihov obiteljski grb sačuvan u poznatom Fojničkom grbovniku iz 1340. godine, i to na 98. stranici.
Još je jedan dokaz da su Knezovići vlastelinska obitelj; njih je u popis znamenite hrvatske aristrokracije uvrstio biskup Euzebije Fermendžin u poznatom djelu “Acta Bosnae” iz 1892. godine”.
Pet Knezovića obitelji u Gornjem Rasnu popisao je 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragićević: Franinu s 9, dvojice Stipana s po 8 i dvojice Ivana s po 5 članova. Dragićević tom prigodom u istom mjestu popisuje i 4 obitelji s prezimenom Čaljkušić nekoć Knezović.
Tada u Roškom Polju prebivaju 2 Knezovića obitelji: Tadijina s 11 i Antina s 8 duša. Istodobno Knezovići žive u još šest mjesta u Hercegovini: Medvidovićima (2 obitelji), zatim uBilišićima, Biogracima i Ljubotićima (po jedna obitelj) i u Gorancima također jedna obitelj ali one druge, goranačke grane Knezovića (o njima malo kasnije).
I u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića 1768. godine nalaze se dvije Knezovića obitelji: Vidova sa 17 i Tadijina s 12 duša, ali i četiri i četiri obitelji s prezimenom Čaljkušić nekoć Knezović i jedna obitelj s prezimenom Bazinović nekoć Knezović.
Tada u Kongori živi 3-člana obitelj Ivana Knezovića, vjerojatno tek doseljena. Te 1768. godine Knezovići prebivaju u još pet mjesta u Hercegovini: u Medvidovićima, Biogracima, Sovićima, Sritnicama i, dakako, već u spominjanim Gorancima.
Oseobama Knezovića u Imotsku krajinu ostalo je podosta pisanih tragova, pa tako na primjer “nalazimo Knezoviće koji su nakon oslobođenja Imotske krajine 1718. godine prebjegli s područja Gornjeg Rasnog i nastanili se u mjestima te krajine: Lokvičićima, Prološcu, Vinjanima, Rašćanima, Grabovcu (a ne Grabovici – op.A.I.) i Aržanu. Najuvjerljivije svjedočanstvo nalazimo u župi Proložac, gdje 1744. zatičemo 5 obitelji.
Nikola je Mandić utvrdio da su od Knezovića na području Imotske krajine nastali sljedeći rodovi: Bence, Žaje, Šakići, Radeljići, Juroši, Đuzeli, Markotići i Čaljkušići, a na području Hercegovine: Čolaci, Bazine, Bondže, Jurilji, Alpeze, Škrobe, Tice, Čaljkušići, Bajići, Mendeši, Bage, Prlići, Celići i i Galići što su nastanjeni u Gorici.
Kako je već istaknuto Knezovići s Goranaca nisu u krvnom srodstvu s prezimenjacima iz Gornjeg Rasna. “Godine 1732. kod mostarskog kadije (suca) spominje se u jednoj ispravi Tadija, knez Goranaca, pa se čini da bi upravo on mogao biti rodočelnik kasnijih Knezovića u Gorancima. ”
Oslobođenje Cetinske krajine od Turaka bio je motiv Knezovićima s Goranaca da presele na to područje. “Među njima su bili Abram Knezović s 8 članova obitelji i Martin Bandić Knezović s 15 članova domaćinstva, koji su dobili zemlju i naselili se u Potravlju, a došli su iz Goranaca. U Gorancima i sada postoje zemlje zvane Banduše, koje su posve sigurnobile baštine onih Bandića Knezovića koji su odselili u Sinj.”
Malo kasnije 1794. godine u Cetinsku krajinu dolaze i Knezovići iz Gornjeg Rasna. “Prema povijesnim spisima izbjeglice iz Hercegovine predvodi “živogoški” fratar Toma Knezović (Knežević) iz Rasna, uz fra Franu Marinovića iz Brotnja. U spomenutom zbjegu godine 1694. u okolici Sinja nastanjene su brojne obitelji Knezovića’
Današnji duvanjski Knezovići vjerojatno su potomci Knezovića doseljenih u Aržano, ali ne treba zanemariti i činjenicu da su svojedobno na duvanjskom području stanovali Knezovići u Roškom Polju i Kongori.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.