Danas na duvanjskom području Karačići žive u Lipi (4 obitelji) i Crvenicama (9 obitelji, 48 članova).
Ovo je prezime nastalo prema turskoj riječi karaca, što znači crnomanjast čovjek odnosno biće crne dlake ili crne puti. Starinom su iz Crnča pokraj Širokog Briga, upravo primjereno crni ljudi iz crnog sela.
Karačići se spominju prije biskupskih popisa bosanskohercegovačkih katolika, doduše izvan Bosne i Hercegovine. U Arhivu grada Visa N. Bezić-Božanić našla je spomen o Mati Karačiću iz 1523. godine, dakle samo četrdesetak godina nakon pada Hercegovine pod tursku vlast. Kako je u isto vrijeme na Visu zabilježeno još nekoliko tipičnih hercegovačkih prezimena (Bubalo, Turčinović, Vuletić), onda se može spekulirati o masovnijem bijegu starosjedilačkog stanovništva ispred turskog zuluma na tadašnje mletačke teritorije. 1626. godine Karačići su zabilježeni na Pelješcu, gdje ostaju bez muških potomaka pa im je imanje naslijedio neki Vuletić, istodobno prihvativši i prezime Karačić.’
U popisu biskupa fra Pave Dragićevića 1741/42. godine u Cmču pokraj Širokog Briga zabilježena je 17-člana obitelj Bože Karačića (Natalis Karagich).
Između dvaju biskupskih popisa Karačići se pojavljuju kao doseljenici iz Hercegovine u Imotskoj krajini, u njezinom najzapadnijem selu Biorinama, koje su tada pripadale župi Ugljane. Upravo u Stanju duša te župe za godinu 1754. upisane su četiri obitelji s prezimenom Karačić: Grgina s 10, Antina s 9, Matina sa 7 i Mijina sa 6 članova.’
Današnje Karadže u Biorinama potomci su spomenutih Karačića, ali i njihovi prezimenjaci, što danas žive u livanjskim selima Smrčani, Dobro i Veliki Guber, jer su njihovi preci doselili upravo iz Biorina.”
Godine 1768. biskup fra Marijan Bogdanović je u Cmču zabilježio dvije obitelji s tim prezimenom: obitelj već spominjanog Bože Karačića (sada upisanog kao Natalis Karacich) s 22 ukućanina i 13-članu obitelj Ivana Karačića. U Biletićima, stara župa Brotnjo, te godine žive također dvije Karačića obitelji: 4-člana obitelj Cvitana Karačića (Florianus Karacich) i 20-člano domaćinstvo Filipa Karačića.
U 18. i 19. stoljeću Karačići sele u Sočanicu pokraj Dervente, zatim u Ramu, Mostar, te Gradac i Jare pokraj Širokog Briga i, dakako u Lipu i Crvenice.
Na duvanjskom su području Karačići kao i još neki hercegovački rodovi imali od starina imanja, ponajčešće pašnjake za ljetnu ispašu stoke sitnog zuba.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.