Danas na duvanjskom području Jezidžići žive u Tomislavgradu (1 obitelj, 7 članova).
K. Draganović smatra da se stariji oblik prezimena Jazidžić “izvodi od riječi “jazidžija”, pisar u tursko vrijeme, kakvu Bašeskija spominje u Sarajevu. Ne vidimo, dodaje on, kako bi nepismeni duvanjski seljaci mogli doći do takvog imena.
Nakon traganja po rječnicima turskog jezika, zaključili smo da je ovo prezime nastalo od turske riječi yazid (jezid) + imenički nastavak – džija = Jezidžija. Yazid (Jezid) je ime vladara iz dinastije Umejevića (sina Muavije, osnivača dinastije iz 7. stoljeća). Zbog Jezidove okrutnosti prema Huseinu, Muhamedovu unuku, njegovo je ime postalo simbolom okrutnosti svadljivosti i teroriziranja. Dakako, ljude s ovakvim osobinama lakše je bilo pronaći među duvanjskim ili kupreškim seljacima negoli Draganovićeve pisare. Upravo da bi Jazidžiće “odmaknuo” od pisarstva srpski etno graf između dva svjetska rata B. Milojević ih je preimenovao u Jozidžiće, kao da su postali od imena Jozo.
Jezidžići su starinom iz Lipe, gdje je biskup fra Pavo Dragićević 1741/42. godine zabilježio l8-člano domaćinstvo Lovre Jezidžića (Laurentius Jagizich).
Biskup fra Marijan Bogdanović 1768. godine zatekao je u Kongori obitelji Andrije i Petra Jazidžića s 9 odnosno 7 članova. Te godine Jezidžići su se već privik1i i na ozračje kupreške visoravni: 3 obitelji s 33 duše; 22-člana obitelji Petra Jezidžića, Markova sa 6 i Matina s 5 ukućana. U istoj župi, tada je Kupres pripadao Uskoplju, u Vilića Polju živi tek doseljena 16-člana obitelj Pave Jezidžića.
Pripadnici tog roda, doduše sa zabilježenim prezimenom Jazičić, nalaze se na popisu obitelji banderije harambaše Jure Dotura u Turjacima, u Cetinskoj krajini, i to 1699. godine.
Današnji duvanjski Jezidžići su doseljenici s bugojanskog područja. Od nekadašnjih duvanjskih Jezidžića nastao je rod Džankića.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.
