Danas na duvanjskom području Ivkovići (l obitelj, 6 članova) žive u Šujici.
Prvi spomen o ovom rodu potječe iz 1625. godine kada je na stolicu bosanskog biskupa zasjeo fra Toma Ivković iz Fojnice. Upravljao je Bosanskom biskupijom do 1633. godine.
U selu, kojeg bosanski biskup fra Marijan Bogdanović piše Greda (pokraj Livna) 1768. obitava 20-člana obitelj Mije Ivkovića. Taj Mijo bio je otac ili djed svećenika glagoljaša don Joze Ivkovića, za kojeg znamo da je umro 1839. godine u Vidošima. Fra Miroslav Džaja utvrdio je daje don Jozo imao petoricu braće: Ivan i Nikola ostali su na djedovini, u Zagoričanima, Pavo se oko 1865. godine preselio na Kupres, u selo Vrilo, Ante je novu postojbinu našao u Šujici, a Luka se poturčio. “Potomci su mu izvjesni muslimani pokraj Jablanice. Taj događaj se dojmio don Joze i braće da su zakleli svu rodbinu da nikom od svoje djece ne nadijevaju ime Luka. I tako nema do danas ni jednog Luke, ni u Livnu ni na Kupresu.
Pavo Ivković je najprije bio kmet kod Idrizbegovića u selu Vrilu, a kasnije se preselio u Odžak, gdje danas žive kupreški Ivkovići
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.
