Danas na duvanjskom području Ivankovići žive u Tubolji (7 obitelji, 37 članova), Tomislavgradu (4, 11), Blažuju (1, 6), Buhovu (1, 2) i u Rašeljkama (2 obitelji).
Starina im je u Buhovu pokraj Širokog Briga i u Pologu između Mostara i Širokog Briga. U Buhovu je biskup Pavo Dragićević 1741/42. godine zabilježio dvije obitelji s prezimenom Ivanković: Matinu s 11 i Filipovu s 4 ukućanina; u Pologu 27-članu obitelj Martina Ivankovića. Te je godine u Rakitnu zatečena obitelj Tome Ivankovića s 19 duša. On je prvi Ivanković, o kojem je ostao pismeni trag, a datiran je s 4. kolovozom 1735. godine, kada je u sklopu pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji makarski biskup Stipan Blašković odsjeo i prenoćio u kući Tome Ivankovića u Rakitnu.
Dragićević je zabilježio Ivankoviće u Ripču i Kraljama na bihaćkom području (5 obitelji, 33 člana), zatim u Špionici, stara župa Biela (3, 19),u Korči pokraj Kreševa (1, 3) i u Radinčiću pokraj Livna (3, 36).
I biskup fra Marijan Bogdanović 1786. godine zatiče Ivankoviće na njihovim već poznatim staništima: u Buhovu 5-članu obitelj Mije Ivankovića; u Pologu 27-člano domaćinstvo Martina Ivankovića; u Rakitnu već spomenuta 15-člana obitelj Tome Ivankovića i 13-člano kućanstvo Grge Ivankovića.
Te su godine Ivankovići nazočni i u Brajkovićima pokraj Travnika (4 obitelji, 21 član), u Habrićima, stara župa Ivanjska (1, 5) u Alibegovcima,župa Komušina (1,6), te u Modranu i Foči, stara župa Velika (6, 96).
Iz Pologa pokraj Širokog Briga Ivankovići sele u Kočerin, zaselak Ivankovića Dolac, odakle prije 120 godina doseljavaju u Tubolju 3 obitelji: Frane, Marijana i Anđelaša Ivankovića. Riječ je o stočarima nomadima.
Na Blažuj iz II. svjetskog rata iz Podkraja pokraj Kočerina doselio je Frano Ivanković s obitelji.
Iz Buhova pokraj Širokog Briga Ivankovići se oko 1820. godine sele u susjedno selo Hamziće, župa Brotnjo, da bi i dalje s rođacima iz Buhova odlazili u ljetnim mjesecima, napasati stada na ispašama u Buhovu pokraj Duvna, gdje se nakon II. svjetskog rata za stalno nastanio Stipe Ivanković Marijanov, rođen 1916. u Hamzićima.
Ivankovići u Rašeljkama, ali i u livanjskim selima Bila i Držanlije, potomci su Ivankovića iz Buhova ili pak Pologa, a stigli su preko Dobranja u Imotskoj krajini, gdje je 1694. godine doselio Križan Ivanković, rođen 1661. godine i koji je od mletačkih vlasti 1725. dobio 28 kanapa zemlje.
Ivankovići iz Bijakovića pokraj Međugorja došli su s Ciganskog Brda pokraj Širokog Briga, a u Trabižat pokraj Čapljine iz Ivankovića .Doca.
Od zapadnohercegovačkih Ivankovića potječu i Ivankovići iz Bogomolja i Vrsnika na Hvaru i Ložištu na Pelješcu, kao i Ivankovići u Erveniku pokraj Knina, odakle su se raselili.
Ivankovići u istočnoj Hercegovini i na području Metkovića (Dobranje i Bili Vir) starinom su iz Srijeteže, a nastali su od starog roda Novakovića kasnije Maslaća.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.