Danas na duvanjskom području Gudelji žive u Crvenicama (17 obitelji, 90 članova), Vedašiću (7, 34), Tomislavgradu (5, 26), Mesihovini (1,6) i Vinici (4,6).
U razrješavanju nastanka ovog prezimena pomaže nam autor najtiskanije knjige u Hrvata “Razgovora ugodnog naroda slovinskog” fra Andrija Kačić Miošić. U njegovoj “Pismi od vitezova države imotske” čelnik senjskih uskoka Ivo Senjanin se tuži na harambašu Mitra Radića od Imotskog:
“Nitko meni već ne dodija,
što zeleni Gudelj harambaša.
Na njem bihu zelene haljine,
ter ga zato Gudeljem prozvaše,
i od tada, dragi pobratime,
Radići se Gudelji prozvaše.”
Zelene haljine na harambaši Mitru Radiću i nadimak Gudelji mogu se dovesti u vezu sa gundeljom (jedan od narodnih naziva za hrušta), koji je izrazito zelene boje.
Dvije su pretpostavke o podrijetlu roda Gudelja: “kupreška” koje je zagovornik K. Draganović i “biokovska”, koju zastupa V. Vrčić. Iz činjenice da se u turskom defteru iz 1528. godine spominje u Šujici, koja je tada pripadala kupreškoj nahiji, “Radoje sin Gudelja”, navelo je K. Draganovića na odviše radikalan zaključak da je u tom slučaju Gudelj prezime s kojim će neki Kuprešaci krenuti u selidbe. Međutim, mnogo je vjerojatnije da je ovdje Gudelj samo osobno ime jednog čovjeka, jer za prezimena u današnjem značenju je prerano, pogotovo kad se zna da su Turci prezimena uveli tek u 20. stoljeću, u doba reformi Kemal-paše Ataturka.
Gudelja ili Gudelje iz 30-ih godina 16. stoljeća Draganović dalje povezuje s dvije obitelji Kuprišana (Cuprisanin), koje je 1741/42. godine u Čukliću pokraj Livna zabilježio biskup fra Pavo Dragićević: 8-članom obitelji Pave Kuprišana i 19-članim domaćinstvom njegova prezimenjaka Luke. “Livanjske matice kao i obiteljska predaja znaju da im je staro ime bilo Gudelj, a Kuprišanima su nazvani po mjestu odakle su doselili, Kupresu. Oko godine 1700. bio je Kupres pust i nenaseljen, možda izuzevši par muslimanskih obitelji. Tako su Gudelji mogli boraviti na hladnom Kupresu najdalje do Bečkog rata odnosno do velike seobe “krštene raje” 1687., da se nakon kraćeg zadržavanja u Dalmaciji povrate u Bosnu, ali ne više na Kupres već u Livanjsko polje, izgubivši s vremenom svoje staro ime.
Polazište za pretpostavku da su Gudelji starinom iz masiva Biokova, iz stare župe Vrdol, jeste rukopis, ispisan bosančicom “Libar od familije- Radića Gudelja”, što ga je 1. rujna 1794. godine napisao fra Šimun Gudelj (1714 -1804), a koji se čuva u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Autor tvrdi da su Gudelji iz Vrdola samo jedna grana starog i velikog roda Radića, koji se dijele na Radiće Gudelje, Radiće Budaliće, Radiće Gaće i Radiće Biočiće.
I kako je već spomenuto i Andrije Kačić Miošić spominje haram bašu Mitra Radića, “zelenog Gudelja harambašu” , ali ističe i još dvojicu Gudelja: “Karla alfira od Krajine” i Tomu “mlađana alfira Lučića kolunela”, koji su se iskazali junaštvom u žestokim borbama s Turcima u doba Kandijskog rata (1645 – 1669). I još jedan spomen o Gudeljima: 5. srpnja 1797. molbu austrijskom caru Franji 1., kojom se traži pripojenje Imotske krajine primorju, potpisala su dvojica Gudelja – već spominjani fra Šimun i hajdučki harambaša Stipan Gudelj.
U spominjanom rukopisu fra Šimun Gudelj piše da su se Radići Gudelji, nakon što su se iz Vrdola spustili u Krstatice, raselili: na Vis odlazi 6 obitelji, jedna obitelj u Slivnicu ispod Velebita, 6 se obitelji nastanjuje u Cerovim Docima pokraj Gruda, u Poljica (imotska) 4 obitelji, u Grab i Podgrab 6 obitelji, te 12 obitelji u Duvno i još neka mjesta u Turskoj.’ Što se tiče Duvna, u Mesihovini je 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragićević zabilježio dvije obitelji i 30 osoba s prezimenom Gudelji: obitelji Ivana i Ilije Gudelja s 24 odnosno 6 ukućana. U “ostala mjesta u Turskoj” spadaju Crnač pokraj Širokog Briga, gdje je upisana 9- člana obitelj Petra Gudelja i Pirdiš pokraj Uskoplja, gdje živi također 9- člana obitelj također Petra Gudelja.
Istodobno se Gudelji šire i u Imotskoj krajini. Osim spomenutih Krstatica i Poljica, Gudelji se iz Podgraba i Graba spuštaju u Podbablje, zatim se šire prema Podosoju i Zmijavcima, a kasnije se naseljavaju i u Župi Biokovskoj. S vremenom postaju jedan od najraširenijih i najbrojnijih rodova u Imotskoj krajini, što je slučaj i danas.
I duvanjsko podneblje prija Gudeljima. Biskup fra Marijan Bogdanović 1768. godine po Gudeljima naziva i jedan mesihovački zaselak, u kojem je od ukupno 7 obitelji 6 s prezimenom Gudelji: Petrova sa 16, Grgina s 10, Franina i Matina s po 6, Jerina sa 7 i obitelj Mate (drugog) s 4 člana. I predak vedašićkih Gudelja Bernard s 9-članom obitelji stigao je na novo boravište.
U Crvenice su, gdje ih ima danas najviše, stigli, najkasnije 1808. godine, jer je 17. studenog te godine jednu molbu, upućenu Svetoj Stolici, napisanu bosančicom, uručio makarskom biskupu u Makarskoj knez (u izvorniku conte) Martin Gudelj iz Crvenica. Današnji rakitski Gudelji doseljenici su iz Crvenica.
Dakle, duvanjski su Gudelji postali od roda Radića iz Vrdola i preko Imotske su krajine stigli do svojih današnjih staništa u Vedašiću, Crvenicama i Mesihovini.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.