Danas na duvanjskom području Ećimovići žive u Tomislavgradu (2 obitelji, 6 članova) i Stipanićima (1, 2).
Ovo je prezime nastalo od arapske riječi hekim (ećim) što znači liječnik, doktor.
Starinom su iz stare župe Vrdol, smještene u masivu Biokova (današnji Rašćani Gornji pokraj Imotskog). Među nestalim plemenima u Rašćanima, koji se odvajaju od Vrdola i postaju samo stalna župa 1762. godine, V. Vrčić navodi i Ećimoviće. “Kuće su im bile u Rašćanima Gornjim. Ruševine se i danas vide. Fra Andrija Ećimović bio je provincijal Bosne Srebrene od 1708. godine. Imao je krasan glas. Pjevao je Lamentacije pred Marijom Terezijom u Beču.
Istražujući o dvojici hrvatskih franjevaca koji su u prvoj polovici 18. stoljeća važili za izvrsne pjevače, J. A. Soldo navodi: “Prvi je bio fra Andrija Ećimović iz Imotskog. U rukopisnoj knjizi Gyorgiosa upisano je kako je kao provincijal pjevao u Beču čitanja u Velikom tjednu (četvrtak, petak, subota) tako milozvučno da su mu svi pljeskali, a car ga je osobno pozvao i pohvalio.
Među braniteljima sinjske tvrđave u odlučnom okršaju s Turcima 1717. godine s hrabrim vitezovima u tvrđavi su i sedmorica franjevaca, a jedan od njih je i fra Ilija Ecimović.
Ećimovića nema u biskupskim popisima bosanskohercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću, pa to znači da su živjeli izvan Bosne i Hercegovine, a na duvanjsko područje – na Kolo i u Tubolju došli su kasnije, iza 1768. godine.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.