…Još danas čuvam jednu lijepu uspomenu iz tog vremena. Perica Jurič donio je mali ručni rad koji je Tuđmanu darovala starija žena iz okolice Duvna. Bili smo iznenađeni tim darom, koji izgleda kao minijaturna torbica čobanice ispletena crveno-bijelo-plavom vunom. Unutra smo našli njezinu „pristupnicu u HDZ“ sa slijedećim podacima: Iva Anić (Stipanjićka) r. 1919., domaćica, Bukovica, 80234 Mesihovina, 09. 09.’89., potpis Iva Anić. Na drugoj stranici svojim drhtavim, vjerojatno samoukim rukopisom, napisala je: „Jaću Zate Moliti Boga Ati oslobodi Hrvacku.“
Oboje smo bili ganuti. Snaga volje, snaga hrvatske žene, one sa sela koja se sigurno cijeli život mučila i teško radila, ali nije zaboravila tko je i kojem narodu pripada, iščitavala se iz te poruke. Danas tu malu torbicu držim obješenu pokraj svoga osobnog računala i svaki je dan gledam. Ta žena možda nije živa, jer i tada je bila u ozbiljnim godinama, a nije živ ni moj suprug kojemu je poslala poruku. Ona se molila i vjerovala u njega, a on je zaista oslobodio Hrvacku, kako bi rekla baka Iva. Stoga je to uspomena i na tu mudru hrvatsku ženu i na moga jedinstvenoga životnoga suputnika…
Izvor: Ankica Tuđman: „Moj život s Francekom“, 2006.