NIŠTARIJINI ZAPISI

Kratko je trajala vječnost naša, k‘o kiša ljetna. Bila si sretna.   Sjećanje sjeća će peče i boli, duša je sjetna, tebe voli.   Dijete se tvoje veselo smije. Tuge već nije.    Sanjat ću tiho misleći na te. U … pročitajte više

Od ranoga djetinjstva moram nositi naočale da se ne izgubim u šarenom svijetu punom oštrih zamki i zaobljenih žena.  Bez naočala sam naime sasvim izgubljen, pa ih samo u slobodno vrijeme smijem ostaviti na pisaćem stolu ili u autu. Poluslijep … pročitajte više

Sretoh neki dan bivšega prijatelja s kojim sam prije nekoliko godina prekinuo svaki kontakt, budući da je zabadao nos tamo gdje mu nije mjesto. Ružno je kad se ljudi miješaju u tuđe stvari. Posebno kad muškarci počnu dijeliti pravdu susjedima … pročitajte više

Noć i kiša na auto-cesti. Mujo ima nov auto i dobre gume, pa je stisnuo gas. Ali nema naočala. Nije na vrijeme spazio vozilo ispred sebe i sudar je bio neizbježan. Pomogao je Mujo ozlijeđenim ljudima, nazvao hitnu pomoć, i … pročitajte više

Svi ćemo umrijeti.   Izvjesno to je, godinu više, godinu manje, svi ćemo jednom doći na svoje.   Znanje je sranje.   Ali je bitno ono između, malo i sitno, da bismo zaspali, da bismo usnuli kao ljudi.   Zato … pročitajte više

Tiho umiru dragi ljudi.   Bez panike odoše   Tanja, Romana, prvi Peter, drugi Peter, Rosita, Milka, Svetlana, Hannes, Petar, Helmut, Hans, Fredi, Stojan, Annemarie, Anica, Roland, Wolfgang, Ibro, Bruno, Ljerka…   I moje ime na red će doći.   … pročitajte više

Petkom, po završetku radnoga tjedna, nakon što zadnji e-mail pošaljem šefu da se on muči s mojim obračunima – to mu je posao i zaslužio je tako – mirne savjesti i vikendaške perspektive zaputim se u centar našega maloga grada, … pročitajte više

Putovanje na posao bilo je sve nesigurnije, a naši povratci u kombiju sve tiši i tiši, jer nikada nismo znali hoćemo li uspjeti ući u grad… Školska godina počela je uobičajeno.  Dva sam dana predavala u matičnoj školi u Bjelovaru, … pročitajte više

Moja Tanja bila je učiteljica, ne samo djeci koju je obožavala, nego i meni kad bi mi popravljala priče i pjesmice napominjući: „Ovo ti je nelogično, ovdje si pretjerao, ovo izbriši, tu se ponavljaš….“ Zahvaljujući Tanjinoj pedantnosti nakon puno godina … pročitajte više

Imati jednog smotanog brata velika je pokora. Kako onda nazvati gorku sudbinu poput moje, kad te potrefi da imaš dvojicu braće o kojoj se cijeloga života moraš brinuti? No, tako me je zapalo, ćaća i mater su mi ih preporučili … pročitajte više