Trebalo mi je nekoliko tjedana kako bih realizirao da je naš stričević, po povezanosti obitelji skoro brat, Tomislav Vukadin – Tomo sredinom travnja ove godine zauvijek otišao s ovoga svijeta.
Zbog njegova karaktera, otvorenosti i humora na vlastiti i na tuđi račun, teško je zamisliti da ga više nema među nama. Uvjeren sam da će ne samo svojoj rodbini, nego velikom broju Mandoseljana i Duvnjaka, naš Tomislav jako nedostajati.
Rođen je početkom prosinca 1967. godine kao drugo dijete u obitelji strica Mije i strine Stane, Kovačuše. Dvije godine prije njega rođena je Ljubica, dvije godine poslije Ankica, a 1975. godine na svijet je banuo i njegov brat Ivan.
Tomislav je početkom devedesetih oženio svoju Ivanku, curu s Luga. Dobili su četvero djece, sina Miju, pa dvije kćeri, Mariju i Anu, te na kraju najmlađega Antu.
Mijo je već oženjen i sa svojom Ivonom ima tri sina – Mateja, Marka i Tomu.
Obadva Tomina sina i sva tri unuka sliče njemu, živahni su, veseli i nikome ne žele zlo.
Tim osobinama najlakše bih mogao opisati svog pokojnog stričevića. Zbijao je šale, smijao se rado s veseljacima, tugovao s tužnima i nastojao pomoći svima koji su to trebali.
Njegova konoba tijekom godina postala je mandoseljsko okupljalište i institucija, tamo su večerima navraćali muškarci, a nedjeljama žene iz Mandina Sela na svakojaka druženja i razgovore. Tomo je bio gostoljubiv i razgovorljiv, pa nikome sigurno nije bilo dosadno.
Krajem osamdesetih kratko je radio u Austriji, onda smo se češće družili, da bi se prije izbijanja rata vratio u svoje Mandino Selo koje je potom zajedno s društvom branio i obranio od navale zla.
Koliko je bio obiteljski čovjek kazuje između ostaloga i činjenica da je zadnje noći u svome životu najprije pričao s Ivankom, a ona mu potom putem video-veze dala djecu i unuke, da s njima malo popriča. Možda je osjećao da stiže kraj?
Tomina i Ivankina djeca su već odrasla, imaju i imat će svoje živote, a nama, njegovim pratiteljima u ovozemaljskom životu Tomislav će do našega kraja jako nedostajati, najviše njegovoj supruzi Ivanki i majci Stani, kojima još jednom izražavam iskrenu sućut.
Pokoj duši tvojoj, dragi Tomo.
Blago Vukadin