Na Božić dogovoren blagdanski uspon na Mali Vran (1961 m) realiziran je danas. Ekspediciji se odazvalo devet planinara a zbog kratkoće dana krenuli smo dosta rano, u devet sati, iz Mandina Sela prema Omrčenici, gdje smo parkirali svoje samovoze.
Za dva sata lagane šetnje uspeli smo se do vrha (Marko za sat i deset minuta), odakle je pucao prekrasan pogled na Duvanjsko polje, Blidinjsko jezero i okolne planine. Vedrina duvanjskoga neba je bila savršena, kvarili su je samo brojni dimovi nesavjesnih pojedinca-piromana koji su iz samo njima poznatih pobuda proteklih dana zapalili brojne požare.
Nakon presvlačenja i fotografiranja na vrhu smo se odmorili i okrijepili domaćim vinom i suhomesnatim delicijama, pritom uživajući u panorami i Bogom darovanoj prirodi. No svemu dođe kraj pa i našem boravku na ovom vrhu. Nakon sat i pol izležavanja na prosinačkom suncu, krenuli smo nazad, prema Omrčenici, gdje smo stigli jako brzo, za manje od sat vremena.
Budući su nas članovi PD “Orlova stina” zvali da dođemo do planinarske kuće pokraj Blidinjskoga jezera, gdje su popravljali struju i sustav za grijanje, uputili smo se onamo. Ondje smo zatekli Antu-Jokarića, Tomu, Stipu i majstora Zvonu. Ubrzo su otklonili kvarove pa smo nazdravili uspjehu današnje rađe i naravno načinili zajedničku fotografiju.
Jednom planinaru pala je na pamet juha u Hajdučkim vrletima no zbog gužve nismo je uspjeli “pokusati”, nego smo se vratili s ulaznih vrata. Možda je tako i bolje jer nismo bili baš ni gladni, jer smo se dobro najeli tijekom boravka na vrhu. Na povratku smo još svratili do Masne Luke i crkve sv. Ilije gdje se svatko u tišini pomolio Bogu za sve darovane milosti. Jedna od tih milosti je i današnji dan.
Tekst i foto: Ivica Šarac