Foto: HRT
Zemljotresi, krajem 2020. i početkom 2021., na Banovini (a ne na Baniji, kako govore i pišu jugoslaveni i vlahosrbi) potresli su cijelu Hrvatsku i mnoge Hrvate izvan nje, kao i naše prijatelje iz mnogih evropskih i svjetskih država. Taj nesvakidašnji događaj je kod nastradalih proizveo stres, tugu i strah; osam osoba je ,nažalost, i poginulo. A kod ogromnog broja Hrvata iz i izvan današnje Hrvatske taj nesretni događaj izazvao je sažaljenje, samilost i suosjećanje mišlju, riječju i djelom. Još jednom se pokazalo koliko je široko hrvatsko srce kad treba pomoći bratu u nevolji. Uvjeren sam da bismo takvi bili i prema susjednim narodima ako bi im se, ne daj Bože, nešto slično dogodilo. Zemljotres na Banovini i okolnim hrvatskim naseljima opet je na djelu pokazao spontano organizirani hrvatski narod i neorganiziranu jugočetničku vlast u Hrvata. Ponosim se suosjećajnošću svojih sunarodnjaka (volontera, sportskih navijača, vojske, policajaca, Caritasa, Križa…) i stidim se vlasti koja Hrvatskom vlada. Kad vidiš kako Hrvat Hrvatu pomaže kad je u nevolji, i sam si ponosan što si Hrvat. Suosjećati s tuđom patnjom znači biti u suvezluku s Bogom, a pomagati čovjeku u nevolji znači izvršavati Božju volju. Koja sreća u nesreći na Banovini – opet smo bili svi zajedno. Prema iskazu očevidaca, pomagalo se čak i onima koji su nas s te svete hrvatske zemlje progonili, rušili nam kuće, ubijali nas i kao stoku klali.
Zemljotres (nešto fizičkog) i potres (nešto psihičkog karaktera) zbio se, i zbiva se i danas, na pravcu Kostajnica – Brežice. To ne treba zanemariti. Nisu samo nastradali Petrinja, Sisak i Glina s njihovim okolicama, nego i mnoga druga hrvatska naselja od Bosne, preko Zagreba, do Slovenije. Zašto se to u medijima prešućuje?
Začuđujuće teško su stradale kuće stanovnika Banovine, koje su obnavljane nakon što su ih četnici razorili u Hrvatskom obrambenom ratu. Plenkoviću i Milanoviću, ne samo da moramo saznati tko je tako nestručno obnavljao ono što su jugočetnici 91. razorili, nego i tko je i zašto odobrio bušotine koje su rađene paralelno (slučajno?) s pravcem zemljotresne crte. Davno sam saznao da postoji američko-ruski sporazum o geofizičkom nenapadanju. Čitao sam da oni dvoji, a možda i još netko, mogu u određenim vremenskim uvjetima poticati, proizvoditi kišu, poplavu, tuču, snijeg, oluju, nevrijeme, a izgleda, kako ovih dana mediji javljaju, i zemljotres. Je li za to znao čudnovati, srećom kratkotrajni, predsjednik naše Vlade, Titomir Orešković, kada je u zadnjem trenu svog mandata odobrio našim neprijateljima za vrijeme Oluje, Kanađanima, razna „stručna“ bušenja tla po našoj Slavoniji?
Poštovani čitatelji, bez obzira na predvidivost ili nepredvidivost zemljotresnih nedaća, ja se pitam, ne znam jeste li i vi, je li sve ovo što nam se u zadnje vrijeme događa (poplave, zemljotresi, propuntavanje zemlje, koronavirus, islamistički teroristi na granici…) Božja kazna za sve naše Istambulske konvencije, Marakeške sporazume, Sodome i Gomore – protuprirodna ponašanja i življenja? Zapravo, pitam se kažnjava li dobri Bog ponekad svog neposlušnog stvora? Odgovorit ću sam sebi izrekom našeg naroda: Dobar je strah kome ga je Bog dao.
I umjesto da vidamo rane svih nastradalih na Banovini i izvan nje, Euronovi nam jugoslaveni i četnici opet nameću, daju do znanja, da tzv. srpsko pitanje u Hrvatskoj Franjo Tuđman nije dokraja rješio. Zašto, to samo on zna, i još poneko. Plenkoviću, eurone, gadi mi se svaka riječ tvog vlahosrpskog ortaka i u mirnoj a kamo li u ovakvoj situaciji. Do kada ćeš nas preko njega ponižavati? Otkud ti prava da hapsiš one koji ne vole tvog miljenika?
Zahvaljujući Serenaderu i Euronu vlahosrbi su stvarno postali, u Hrvatskoj, konstitutivan narod, jednakopravni Hrvatima, premda su formalno pravno nacionalna manjina, koja, kao i ostalih dvadeset, ima samo pravo na kulturnu autonomiju, po ustavu i zakonu.
Kad vidim kako se Euronova vlast, svakodnevno, odnosi prema vlahosrbima, ne mogu se ne zapitati: Da, možda, Banovina nije predviđena za naseljavanje onih vlahosrba koji se još nisu vratili u Hrvatsku jer su se bojali kazne za zločine koje su počinili? Je li propupali četnik isposlovao kod Eurona da se njegova bratija može vratiti bez straha od kazne kada ih tako glasno, u duetu sa zločincem Štrbcem, preko medija poziva da se vrate. I ja ih pozivam, sve, da se zauvijek, svi, vrate tamo odakle su, uz pomoć Turaka, došli u hrvatske zemlje.
Koliko je Euronova vlast osokolila vlahosrbe, vidljivo je i iz ponašanja riđe gradonačelnice Siska, koja je čak pokušala zabraniti biskupu Košiću podići spomenik svetom Stepincu u crkvenom dvorištu. Gđa prezimena Baniček neustrašivo radi protiv hrvatske Banovine. Vide li to oni koji su je za gradonačelnicu izabrali, ako jesu? Ne, nije ona ni na riječima, kao jugoslaven Brozanić i četnik Perić, koji su se ovih dana po Banovini slikali, za suživot Hrvata i vlahosrba; ona je za potpunu vlast jugoslavena ne samo u Banovini nego i u cijeloj Hrvatskoj. Zar se ista želja ne iščitava i iz amblema mupsupove, Trutove Civilne zaštite? Gdje je u amblemu hrvatski grb, otkad je trokut sastavni dio znaka hrvatske državne institucije? Da je ravnatelj Civilne zaštite, Trut, kakav bi trebao biti čovjek na tom mjestu, manje bi bilo kaosa u Banovini neposredno nakon zemljotresa. Uostalom, šta drugo očekivati od čovjeka takvog prezimena. Ime je brime, kaže naš narod.
Kao i Trut, slično se ponašala i ugostiteljska državna tvrtka Pleter, koja je čak deset dana nakon zemljotresa čekala nalog da ustrašenim stanovnicima Banovine spremi nešto za pojesti. Da ne bi volontera iz cijele Hrvatske, na Banovini bi ljudi umirali od gladi. Junak u ratu, general Mareković, čelni čovjek Pletera, pokazao se kao jado u miru. Ljudi se već žale na nerad i nered Pletera.
Drugačije ponašanje ne možemo očekivati ni u ponovnom obnavljanju Banovine jer ga vode probrani Euronov časnik Medvid i bivši horvacki oficir JNA, koji 91. nije htio sudjelovati u obnavljanju Hrvatske, iako je bio pozvan. Gdje god ga Euron postavi, za što god ga zaduži, neuspjeh je osiguran; možda ga za to i drži u Vladi. Taj ni iz robnih rezervi nije dao kontejnere za smještaj stradalih dok ga javnost nije na to prisilila.
A ti kontejneri, limene kućice su kakav takav spas za ona koji se nisu htjeli sa svojih ruševina odseliti u ponuđene tople stanove po Hrvatskoj. Hvala Bogu i dobrim ljudima, državama, koji ih daruju i dovoze na Banovinu. Nadam se da će ih biti za sve kojima su potrebni. Također se nadam da se u njih neće useljavati, kad nama ne budu potrebni, islamski militanti, koji, kao zapete puške, čekaju znak svojih organizatora da pravcem zemljotresne crta pregaze, podijele Hrvatsku na dva dijela. Oprez je majka mudrosti; ne vjerujmo da se militanti bezrazložno migriraju. Zanimljivo je da su ti militanti masovno u šatorima smješteni po teritoriju tzv. Turske Hrvatske, koju Tuđman nije htio imati u sastavu RH, iako mu je nadležni američki predstavnik to nudio.
Kontejnere, čujem od očevidaca, dovoze i raspoređuju ne samo Vučićevi četnici nego i Turci bez nadzora hrvatske vlasti. Bože, je li naša država imalo naša, hrvatska? Tko nam jamči da se u tim Vučićevim i Erdoganovim kontejnerima ne dovozi i oružje? Zbog toga i srpske i turske kontejnere treba dobro pregledavati i raspoređivati prema programu Medvidove ekipe, a ne tamo gdje bi oni koji ih dovoze htjeli. Pogotovu se taj privremeni smještaj stradalih, kao i raspodjela hrane i odjeće, ne bi smio obavljati po programu raznovrsnih četničkih udruga iz Hrvatske, Bosne i Srbije koje se roje pod novim okupatorskim imenom Banija je naša kuća, s glasnokokardicom Brankicom na čelu.
Prijatelji moji, treba zabraniti sve vlahosrpske aktivnosti oko stvaranja, zasad unutar RH, autonomne srpske oblasti Banije. Banija nema šta raditi u Banovini. Zapravo, treba iskoristiti ovu nepriliku za priliku odmah zaustaviti Euronove jugočetnike u sprečavanju razvoja samostalnosti hrvatskog naroda i države. Mladi i malo stariji Hrvati i Hrvatice, pod hitno se i vi počnite rojiti, okupljati, ne oko dviju istorodnih zajednica, niti oko onih cirkusanata koji su sami sebi stranka, nego samo oko onih koji su, takvih ima dovoljno među vama, moralno, fizički i materijalno za hrvatski dom spremni. Samo tako Banovina neće postati Banija, ni Hrvatska Balkanija.
Zagreb, 18. siječnja 2021. M a r k o M a t i ć