Selo lijepo,
najljepše,
najduže
i najšire:
prostrto od Gradine do Gradine;
dolje se širi u polje,
gore (vlasnički) na Ljubušu našu.
Carstvo prostora
kojim, nažalost, odzvanja
tanahan
dječjeg plača zvuk.
Mandino Selo –
prirodna lijepost,
usnula ljepota
za sanjare
stare
i mlade
i daleke
a tako bliske
rodnome kraju,
zavičaj svome.
Izvor: Ante Šarac: Na Riječ oslonjen, 2016.