ANTE MATIĆ: Četvorica veličanstvenih hrvatskih književnika

objavljeno u: NOVOSTI | 0

Ivica Đikić iz Duvna, Željko Ivanković iz Vareša, Miljenko Jergović iz Sarajeva i Ivan Lovrenović iz Sarajeva, a rođen u Zagrebu

Piše: Ante Matić – Borčanac

Predsjednica bosanskih pena, Andrea Lešić, pokušala je zabraniti Hrvatima da održe Misu zadušnicu za svoje mrtve. Drugarica Lešić napisala je pismo koje su trebali potpisati svi članovi te  međunarodne Udruge pisaca Bosne i Hervcegovine i na taj način onemogućit katolike Hrvate da u sarajevskoj katedrali slušaju Misu zadušnicu za svoje mrtve. Evo skraćene verzije tog pisma bosanskih pena (vidi tko su na njemačkom pene).

Mi dolje potpisani članovi i članice P.E.N. Centra u Bosni i Hercegovini, povodom evropskog Dana pobjede nad fašizmom, potvrđujemo svoju odanost antifašističkim vrijednostima… smatramo da je ideja da se u Sarajevu organizira komemorativna misa za fašiste i njihove simpatizere koji su nastradali u povlačenju fašističkih i nacističkih snaga prema Bleiburgu sramotna za ovaj grad i za ovu zemlju. 

To se između ostalog navodi u pismu koje se nedugo nakon objavljivanja pokazalo kao sporno – prije svega za četvoricu članova PEN-a Ivana Lovrenovića, Miljenka Jergovića, Željka Ivankovića i Ivicu Đikića. Zatražili su brisanje svojim imena iz članstva ove ustanove.

Prema uvjerenju Ivana Lovrenovića, piščevo je da historiju ispituje – u svim njezinim „stranama“.

Potpredsjednica upravnog odbora P.E.N. Centra, univerzitetska profesorica Andrea Lešić je kazala da je pismo, koje je izazvalo negodovanje, nastalo kao reakcija jedne grupe članova i članica, a ne ispred uprave PEN-a. 

Potpredsjednica P.E.N. Centra, univerzitetska profesorica  Andrea Lešić, u svom pismu u ime bošnjačkih, odnosno bosanskih pena, nas Hrvate nazvala je fašistima. Drugarice profesorice, da skratim priču i da vama i njima, održim lectio brevis, a ona glasi:

Nijemci su bili nacisti, Talijani  fašisti, Hrvati su bili ustaše i partizani, Muslimani su bili i jedni i drugi i treći, Srbi su bili četnici i partizani….To su tada bila dva pokreta, ustaški pokret i partizanski pokret. Ustaše su se borile za slobodu hrvatskog narodu, za Nezavisnu Državu Hrvatsku, a partizani su se borili za državu više naroda – Jugoslaviju. I šlus!

Nadam se da vam je sada sve jasno, drugarice profesorice! Odkud vam pravo da nas svrstavate u fašiste, kad to nismo bili i zašto izvrćete povijesne istine, zašto lažete i zašto vrijeđate i mrzite hrvatski narod. Kad su četvorica uglednih hrvatskih književnika napustili taj njezin i njihov PEN, drugarica profesorica objašnjava.

– Ja sam shvatila da su neki od tih članova PEN-a doživjeli naše pismo kao naše stavljanje njih pred svršen čin, ali je bilo vrlo jasno u pozivu koji sam ja uputila članovima i članicama PEN-a da ako žele budu potpisnici tog pisma, da se tu radilo naprosto o isključivo našem privatnom stavu – navela je i dodaje, pojašnjava vajna profesoresa, kao da joj je u glavi medresa –  Jer u tom trenutku je bilo potrebe da se kaže da mi smo za antifašizam i mi smo protiv toga da se organizuje jedan politički skup, koji je već decenijama, tradicionalno proustaški.

Za ovu marolnu nakazu i političku penu, katolički vjerski obred je nešto ustaško; za nju je  sveta Misa zadušnica nešto ustaško za ustaše; nekakav skup ustaša za ustaše. Kako je moguće da jedna profesorica, koja predaje na jednom sarajevskom fakultzetu, a uz to je i predsjednica ugledne međunarodne Udruge pisaca, tako misli i govori, takav ima mentalno sklop početkom 21. stoljeća. Hoće li ova, sasvim vidljivo ideološka podjela u Sarajevu, izazvati dodatni raskol među književnicima – diskutabilna je tema, ali izvjesno je da P.E.N. Centar ostaje bez četvorice pisaca, od kojih su neki čak bili i među osnivačima te međunarodne Udruge pisaca.  Miljenko Jergović, Ivan Lovrenović, Željko Ivanković i Ivica Đikić. nisu više članovi PEN centra Bosne i Hercegovine. Oni su poslali pisma PEN centru poručivši kako ih se više ne treba smatrati članovima ove najuglednije književne institucije u svijetu. Ivanković, Jergović i Lovrenović među osnivačima su ovoga centra P.E.N.-a u opsjednutom Sarajevu 31. listopada 1992. godine. Ugledni iz beha  hrvatski književnici obrazložili su razloge napuštanja PEN-a. Ovo su njihova pisma.

Ivica Đikić 

Molim vas da me s današnjim danom izbrišete iz članstva P.E.N. Centra u Bosni i Hercegovini. Razlog je u sadržaju protestnog pisma koje su članovi P.E.N. Centra, a među njima i sadašnji predsjednik udruženja, objavili 9. svibnja 2020. godine. Nisam ni na koji način bio obaviješten o nastanku i objavi tog teksta. Ne mogu pristati na to da se pod okriljem P.E.N. Centra jednoj vrlo kompleksnoj i delikatnoj temi, kao što je tema koju znamo pod skupnim imenom „Bleiburg“, pristupa jednodimenzionalno, kategorično i parolaški ostrašćeno.

Željko Ivanković 

Žurba, forsiranje i prekratko vrijeme da se uopće išta suvislo kaže te iznenađujuće isključivanje nekih ljudi, a na što sam i pismom ukazao, učinili su izjavu nedovoljno diferenciranom i nijansiranom, ponegdje čak grubom i nezgrapnom, nedostojnom P.E.N.-a. No, to bi bila stvar autorā i potpisnikā da nije objavljena na službenoj stranici P.E.N. Centra BiH kad je postala, opravdale su se moje slutnje, penovska pa time za dio članstva i – diskvalifikacijska. Ne želeći dizati tenzije u vrijeme kad je posvemašnja histerija već bila zahvatila tijesnu sarajevsku kotlinu, sad i u tišini, premda ne stoga i manje rezolutno, kao predsjednik Skupštine P.E.N.-a, molim da me se briše iz članstva P.E.N.-a, a što znači i da neopozivo podnosim ostavku na mjesto predsjednika Skupštine P.E.N. Centra BiH.

Miljenko Jergović  

Kako ne nalazim svjetonazorske, kulturne ni identitetske veze između P.E.N. centra u Bosni i Hercegovini u čijem sam osnivanju 31. listopada 1992. sudjelovao i P.E.N. centra u Bosni i Hercegovini koji danas postoji, obavještavam vas da se ne smatram članom vaše udruge i zahtijevam da me s današnjim danom brišete sa vaših lista i spiskova. 

Ivan Lovrenović  

Ne mislim da je povijest moguće, osim ideološki omeđeno, razvrstati na njezinu bolju i goru, humaniju i nehumaniju stranu, niti da pisac ima zadaću „zastupanja“ neke od tih  strana, kao što se sugerira u pismu članova bosanskohercegovačkoga P.E.N.-a od 9. maja 2020. godine. Po mome uvjerenju piščevo je da historiju ispituje i nastoji  razumjeti u njezinim satirućim učincima na konkretne ljudske živote i sudbine. U svim njezinim „stranama“. 

Razloga za distanciranje pa i izlazak iz bosanskohercegovačkoga P.E.N.-a bilo je i ranije; ovime je nestalo i posljednjih razloga za ostanak u njemu. 

Tražim da me s današnjim danom brišete iz članstva u P.E.N. centru u Bosni i Hercegovini. 

Čestitam i, vama se ponosim, braćo po jeziku, duhu, tlu, dobru i zlu!