Taj ugovor između državne vlasti i župnog ureda potvrđuje uskoro i Kotarski sud Tomislavgrad. Tako je zemljište iznad crkve pravno pripalo župi, a jedan mali dio Glavičica školi. Stariji pričaju da je to zemljište pripadalo starom Radošu — Šaricu (tako V. Jolić), i da se on bunio protiv gradnje škole, ali da je fra Pavo taj otpor skršio. Dokumenti ne govore tako.
Čini se da su se i vlasti Primorske banovine bile zanimale za taj pothvat i da su često pomagale gradnju škole. Sam ban Ivo Tartaglia odobrava 20000 din. za početak gradnje! Pa ipak, iako su ovdje imali puno veću potporu vlasti nego prilikom gradnje crkve, glavni dio tereta opet su podnijeli sami župljani i naravno fra Pavo.
Dobivanjem dopuštenja s državne i crkvene strane, pripremom zemljišta, te (simboličnom) potporom bana Tartaglie osigurani su svi preduvjeti za početak gradnje. Počelo je kopanjem temelja u kolovozu te 1931. A uskoro nakon toga bio jei blagoslov kamena temeljca:
,,U ime Presvetog Trojstva. Amen.
Godine Gospodina našega Isusa Krista tisuću devet stotina trideset i prve, šesnaestog kolovoza… Bi blagoslovljen temeljni kamen za Narodnu osnovnu školu u Kongori… na mjestu, na kome je po narodnoj predaji krunjen prvi hrvatski kralj Tomislav… Radnjom upravlja poduzetnik Božo Jukić iz Vira. Blagoslov obavi o. fra Anto Majić, profesor na državnoj učiteljskoj školi u Mostaru. Bilo na korist i prosvitu jugoslavenskom narodu!”
(nastavlja se)
Izvor: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.