Piše: Ante Matić – Borčanac
Riječi virtualnost i virtualan ne postoje u hrvatskom riječniku. To su neke nove riječi, nešto novo, nikad prije viđeno, kao iz prsta isisano, ničemu slično, samo sebi dostatno, zbiljno u nestvarnu i nestvarno u stvarnu.
Virtualnost označava svojstvo nečega, što bi u zbilji trebalo biti, a u biti nije u svojoj biti, nego nagli nešto drugo biti. Eda bi to nešto moglo biti, treba ono što taj viris napada mora nestati u njemu, pa tako postaje ono što nije bilo. Dakle ne postoji u obliku u kojem prividno postoji, ali po svojem bitku ili učinku djeluje kao nešto što i u stvarnosti postoji. Od kad se pojavio koronavirus, živimo u virtualnom svijetu na ovom planetu. Sve je postalo virtualno, stvarno u nestvarnu, pa čak ovih dana slavimo virtualni Veliki tjedan i Uskrs. Ljudi su u stanju straha, pa pasivno dopuštaju sve veću autoritarnu kontrolu nad svojim životima. Ova nova moćna sila neće tako lako nestat iz virtualnosti i naših narušenih života. Način na koji je cijeli ekonomski sistem uništen jest nalik na samoubojstvo. Što će se dogoditi kada dođe do točke u kojoj, u svom sadašnjem stanju, ne može opstati? U većini država, lokalne samouprave zatvorile su restorane, barove, frizerske salone i kafiće na štetu vlasnika poduzeća, a kao sredstvo za zaustavljanje širenja koronavirusa. jerske vođe zatvorile su bogomolje. Iz stvarne zgrade gdje se molilo vjernici su prebaćeni u virtualmni svijet i sve se događa kao da je stvarno. Rezultat toga, je da su milijuni ljudi već izgubili posao i nisu sigurni hoće li moći platiti komunalije i kućnepotrepštine, ao hrani da se i ne govori. Vlade tvrde da će ekstremnim mjerama manje ljudi umrijet. Malo morgen! Financijska elita pokušava stvoriti ono što se može nazvat igrom straha i gladi u kojem većina ljudi živi u siromaštvu, dok nekolicina na vrhu uživa ogromno bogatstvo, a štiti ih policijska država koja provodi strogu kontrolu nad ostalima. U ovoj mračnoj igri straha i gladi dizajnirano je tako da nema malih ni srednjih poduzeća na globalnoj razini nego samo gigantske korporacije koje sve kontroliraju i proizvode. Ono što stvara ova koronavirusna histerija jest uništavanje malih obiteljskih tvrtki, pa čak i srednje velika poduzeća.Dogodilo se to tako brzo da je teško bilo povjertovati u ono što se stvarno događa običnom,malom čovjeku, koji predsavlja većinu čovječanstva.Tko je mogao,primjerice, očekivati da će crkvena hijerarhija tako šaptom pasti! Virtualne vlasti zatvoriše firme, razne radionice, tvornice, hotele, motele, kafiće, obrtničke radnje…
Biskupi tako revno zatvorili crkve i uskratili narodu sakramente! Ljudi mogu ići u kupovinu, u trgovinu, u saborske klupe, za stolove koji ne postoje…ali ne mogu u bogomolje i prostore kulture, prosvjete, umjetnosti…
Papa i biskupi napravili su povijesni presedan kao da se radi o nekoj običnoj pastoralnoj uredbi a ne o odluci koja može imati daslekosežne posljedice za Katoličku crkvu i katolike širom svijeta. Nikad se nismo ovako osjećali napušteni, ostavljeni od Rima i od naših mjesnih biskupa koji nas u Velikom tjednu i za Uskrs upućuju na on-line mise i virtualnu Crkvu!? Zapanjujuće je da su u ime osobne sigurnosti odustali od onoga na što su pozvani! Spašavati i krijepiti duše! Bodriti i hrabriti, ispovjedati, pričešćivati, vjenčavati, kristiti, posljednju pomast davati umirućima…
S vjerom koja nam je sada potrebnija nego ikada uz obdržavanje medicinskih mjera prevencije može se pobijediti i pandemija. U vrijeme kuge u 18. stoljeću, dva su se fratra zatvorila u lazaret (karantenu) s oboljelima od kuge, gdje su ih sakramentalno i duhovno krijepili. I obojica su van izišli zdravi! Svećenici su zaboravili da za Krista, vjernike i bližnje moraju riskirati život, a za zdravlje moramo se zajednički boriti, pomagati u ovo vrijeme smrti života u virtulanom svijetu naovome planetu. Kao vjernik znam samo to što je jasno kao dan; vjernicima duhovni pastiri nemaju pravo uskratiti sakramente. Ako je Crkva mistično tijelo Kristovo i Isusove zaručnica, onda je ona sakramentalna Crkva, nije on-line Crkva, digitalna i virtualna. Takvu Crkvu nam sada nameću duhovni pastiri. Koga zanima on-line misa i nekakva duhovna pričest,koja ne može biti nadomjestak za pravu pričest,naravno, osim u virtualnosti i ljudskoj slabosti I gluposti. Za Uskrts se ispovjedaju I perečešćuju čak i oni koji idu rijetko u crkvu. Kako je moguće da su se pastiri tako lako predali, napustili svoja stada stada…, položili duhovno „oružje“ i počeli lajkati i živjeti u virtualno svijetu, pa nam preko zaslona dijele svoja mudroslovlja i virtualne blagoslove…
Izgleda je bio u pravo papa Benedikt XVI glede budućnosti Crkve kad je svojedobno prorekao kao kardinal Ratzinger, da će Crkva postat mala, naizgled neznatna, ali vjerodostojna, uistinu Kristova, Crkva u malim zajednicama, autentičnima. “Velika Crkva, ovakva kakva jest može biti samo lažna jer će u sebi objediniti sve što s Kristom i Istinom Evanđelja nema veze, jer će biti nekakva sinkretistička, globalistička tvorevina, i proganjat će malo stado“. Mene pak zanima: kad će nam vratiti sakramente.Tko nam to jamči pored ovakvih pastira? Ako ovako nastave, biskupi će ovakvim oportunim stavom izazovu otpad mnogih razočaranih katolika! Ne znam jesu li svjesni što čine? Isuse, Bože Sine, oprosti jer možda ne znaju što čine. Kako se Demon poigrava s onima koji su puni nevjere i straha!
Pamtimo, molimo i pratimo znakove vremena i neba. Što će biti kad kad nestane kornoavirusa. Hoće li šutjeti vjernici što im rade oni koji su im trebali biti skrbnici. Govore: Bog će se za sve pobrinuti, a mi čekajmo! To je logika pastira koji su se sada sakrili u svoje ugodne dvore. Bog će se pobrinuti za sve ali traži našu žrtvu i molitvu. Ničeg se ne bpojim osim kukavičluka i izdaje onih koji nas trebaju voditi. Ovo vrijeme zla kakvo se rijetko događalo u povijesti ljudskog roda i čovjeka kao bića i jedinke, nameće samo po sebi borbu protiv virtulanog zla i vapi za istinskim duhovnim vodstvom svetih svećenika i biskupa koji bi Crkvu vratili Kristu i puku, izvornom nauku. (Ante Matić)
Napisano na Veliki Petak, 2020.
