Na mail smo dobili tekst Stipe Jolića – Žurića iz Sesveta, kao osvrt na vijest o postavljanju novoga križa iznad Kongore. Prenosimo ga u cijelosti a Stipi zahvaljujemo na tekstu i izvornim fotografijama iz 1995. godine. Uredništvo.
Poštovani, prilažem Vašem članku na portalu Mandino Selo dvije, tri fotografije koje su na svoj način ekskluziva. Nastale su najvjerojatnije u proljeće 1995. nakon prve zime koju je križ “preživio”. A te zime bilo je gadno nevrijeme, buretina je strašno puhala da su se stari, a danas pokojni Jolići, čudili kako su dvije daske to izdržale cijelu noć i to na vrhu Vrlokuka kad su se oni bojali i za svoje krovove dolje u selu. Budući da sam ja tada živio u Splitu, a Josip Karlin bio u Njemačkoj nisam tome osobno svjedočio, ali se zato sjećam njihovih zapitkivanja i čuđenja kako smo to mi utvrdili križ da mu bura ne može ništa. A kako je križ izdržao godinama prije nego su se daske rasušile i raspale ni sam ne znam. Mi smo ponijeli dvije daske, čekić i šaku čavala. Daske smo zakovali, jednim čavlom urezali naša imena i čekićem malo iskopali zemlje između dvije stijene. Kad smo zabili dasku dodali smo dva tri kamena sa strane, kucnuli ih čekićem i to je to. U djetinjoj vjeri to je valjda bilo dovoljno za malo Božje čudo.Kasnije su drugi obnavljali križ, a Mani, Boži, Jozi i ostalima koji su pomogli od srca zahvaljujem što nastavljaju istu tradiciju i danas. Puno pozdrava iz Sesveta od Stipe Jolića – Žurića!


