Kućna pomoćnica – narkomanka
Dogodilo se to u Splitu, netko kaže nedavno, netko tvrdi prošle godine, ali vrijeme i nije toliko važno. To što se dogodilo užasno je nezamislivo. Jedna mlada zaposlena žena, očito dobroga materijalnog stanja, odlučila je za ispomoć u kući i za brigu oko male bebe uzeti kućnu pomoćnicu. Budući da se kućne pomoćnice ne nalaze na ulici, žena je odlučila dati oglas u novinama, uobičajenog sadržaja, u stilu: Traži se djevojka za ispomoć u kući i čuvanje djeteta kroz jutro, adresa i telefon pod brojem tim i tim.
Između nekoliko kandidatkinja, mlada se službenica odlučila za onu koja joj se učinila najpouzdanijom.
Nekoliko dana stvar je funkcionirala izvanredno na obostrano zadovoljstvo. Kućnoj se pomoćnici plaća dopala, s bebom se dobro snalazila, ručak je bio skuhan na vrijeme, stan uređen.
Jednog jutra službenica je nazvala djevojku, to je, inače redovito radila, da provjeri kako je beba spavala, što je jela, je Ii majstor vratio televizor s popravka…
– Je, sve je u redu – rekla je kućna pomoćnica.
– Baš sam usisala pod, mali spava.
– Jeste li stavili ručak? – pitala je dalje službenica.
– Nisam još. Za uru vremena stavit ću u škrovadu pile i krumpire, ima i zelene salate.
– Odlično! – bila je zadovoljna poslodavka.
Nakon obavljenog razgovora službenica je nastavila svoj posao dok joj nije palo na pamet da nikakvo pile nije ostavila u hladnjaku. Tu se malo zamislila. Ne, nema piletine ni u zamrzivaču. Što bi to trebalo značiti? Mlada je žena tada donijela odluku koja će se pokazati najsretnijom u njezinu životu. Pošla je kući da se osobno uvjeri kakvo je to pile na jelovniku. Tamo je međutim zaista imala što vidjeti: na kuhinjskom stolu, okruženo krumpirima u “škrovadi” je, propisno zasoljeno, ležalo njezino dijete. Hvala Bogu, bilo je živo jer se pećnica još nije bila ugrijala.
Da dalje ne duljimo, kućna je pomocnica bila narkomanka koja je u svom heroinskom bunilu kao u filmu strave umjesto nepostojećeg pileta u peć namjeravala staviti bebu od nekoliko mjeseci. Treba li ovoj priči komentar?
(Slobodna Dalmacija)
Tekst: fra Petar Ljubičić