Danas na duvanjskom području Majići žive u Mandinu Selu (3 obitelji), Kongori (5), Borčanima (3), a u Tomislavgradu je nastanjena jedna osoba s prezimenom Majić.
Od jednog od brojnih hipokorističnih naziva za majku “maja” nastalo je ovo prezime, navlastito rašireno po zapadnoj Hercegovini i Dalmaciji. Ni Majići nisu istog krvnog podrijetla.
Duvanjski su Majići nastali od starosjedilačkog duvanjskog roda Radoša. U matici vjenčnih stare župe Seonice u razdoblju od 18. Siječnja 1847. do 27. studenog 1889. godine upisana su 24 vjenčanja, u kojima su akteri mladić ili djevojka s prezimenskim kombinacijama: Radoš-Majić (5 puta), Majić-Radoš (1), Majić-Agić (1) i prezime Majić (17).
Prezimenska kombinacija Radoš-Majić prvi se put javlja 18. Siječnja 1847. godine, kada se udaje Ana kći Bože Radoša-Majića iz Kongore i majke Kate rođene Ivić iz Mandina Sela za Marka sina Stipana Stipića iz Lipe i majke Anđe Maršić iz Sarajlija; posljednji put ta se kombinacija javlja 24. veljače 1886. godine, kada se ženi Stipan sin Marijana Radoša-Majića iz Kongore i majke Ruže rođene Anić iz Bukovice s Marom kćeri Martina Tadića iz Kongore i majke Luce rođene Maršić iz Kongore. Kum je bio već poznati Bože Radoš-Majić iz Kongore.
Prezimenska kombinacija Majić-Radoš javlja se 27. studenog 1889. godine, kad se ženi Stipan sin Stipana Majića-Radoša iz Borčana i majke Ruže rođene Krajinović iz Crvenica s Lucom kćeri Marijana Radoša iz Crvenica i majke Anđe Dilber iz Bukovice, a jedan od kumova na ovom vjenčanju bio je Mijo Majić iz Borčana.
Prezimenska kombinacija Majić-Agić se javlja 14. siječnja 1868. godine, kad se ženi Petar sin Mate Majića-Agića iz Mandina Sela i majke Ive rođene Petrović iz Bukovice s Katom kćeri Grge Radoša Grgića iz Omolja i majke Ruže Pokrajčić iz Omolja, a kumovi su bili Bože i Mate Majić. Prezime Majić javlja se 14. studenog 1858. godine, kad se udaje Ruža kći Ivana Majića iz Borčana i majke Ilke rođene Letice iz Brišnika za Jozu sina Marijana Galira iz Borčana i majke Kate rođene Marković iz Mandina Sela.
U matici krštenih stare župe Seonice u razdoblju od 7. siječnja 1894. do 5. ožujka 1899. javljaju se sljedeće prezimenske kombinacije: Majić-Radoš-Adžić, Radoš Majić, Majić-Radoš (3 puta), Majić-Adžić, Majić Čolina i prezime Majić.
U matici umrlih stare župe Seonice u razdoblju od 17. ožujka 1848. do 8. lipnja 1856. godine tri se puta javlja prezimenska kombinacija Radoš-Majić, te prezime Majić, koje nosi nija sin Ivana Majića koji se 8. lipnja 1856. godine u 15. godini života utopi u rječici Miljackoj ispod sela Borčana.
Zapadnohercegovačka grana Majića javlja se u popisu biskupa fra Pave Dragićevića 1741/42. godine: u Grudama (1 obitelj, 26 članova), Drinovcima pokraj Gruda (2, 25), Vitini pokraj Ljubuškog (2, 14), Bilišićima pokraj Čitluka (2, 11) i u Kočerinu pokraj Širokog Briga (2, 20). Ukupno: 9 obitelji i 96 članova.
Godine 1768. biskup je fra Marijan Bogdanović Majiće zabilježio u sljedećim mjestima: u Drinovcima (1 obitelj, 7 članova), u Sovićima pokraj Gruda (1,4), u Čalićima pokraj Čitluka (1, 6), zatim u četiri sela širokobriškog područja – Ljutom Docu (1, 4), Biogracima (1, 2), Jarama (1, 5) i Kočerinu 84,48), te u Glamočkom Polju (1, 5). Ukupno: 12 obitelji, 105 članova. Od Radoša su, osim Majića, nastali Kneževići, Šitumi, Andrešići, Čevre i Kovče.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.