Biblija mu je pomogla da nađe život vječni
Krešimir, osvjedočeni vjernik, morao je duže vremena biti u bolnici. Bio je u sobi s jednim siromašnim Židovom, koji je morao pobjeći iz svoje rodne zemlje. Priznao je Krešimiru kako zna da neće više ozdraviti, ali da nema nade u vječni život.
Jednoga nedjeljnog jutra zamolio je Krešimira da mu donese neku knjigu iz biblioteke. Kad ga je upitao kakvu knjigu želi, ovaj mu odgovori: “Neka bude Ijubavna priča. Samo da bude od početka do kraja napeta.”
Vjernom Kristovu učeniku toga trenutka pada na pamet stih iz Ivanova Evanđelja: “Bog je tako ljubio svijet, te je dao svoga jedinorođenoga Sina da ne pogine nitko tko u nj vjeruje, nego da ima život vječni!” (Iv 3, 16).
Iz ormarića izvadi svoju Bibliju, otvori citirano mjesto i pokaza ga Židovu. On je to uzeo, pročitao i bio duboko dirnut.
Te pročitane riječi su toliko djelovale na modernoga Izraelca da je od toga trenutka čitao samo Bibliju. Kad god bi ga obuzela slabost da više nije mogao čitati, Biblija je i dalje stajala otvorena na njegovim grudima. Bila je to potresna slika!
Krešimir je napuštao bolnicu i oprostio se s prijateljem ostavivši mu svoju Bibliju. Nakon nekoliko dana saznao je da je Židov umro.
Njegovateljica je pričala da još nikada nije vidjela tako sretnoga čovjeka kao toga umirućeg Izraelca. Hvalio je i slavio ime Isusovo i zahvaljivao se za ljubav Božju koja je ušla u njegovo srce.
Tekst: fra Petar Ljubičić