DUVANJSKA PREZIMENA: Kune

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Danas na duvanjskom području Kune žive u Tomislavgradu (1 obitelj, 3 člana).

Prezime je nastalo od imena šumske životinje – kune. Kune (inačice: Kunić, Kunovac, Kuničić, Kunjić) starinom su iz Dicma pokraj Splita (K. Draganović) i iz Krstatica pokraj Imotskog (V. Vrčić).

Biskup je fra Pavo Dragićević 1741/42 godine zabilježio u Osmanlijama pokraj Kupresa 7 -članu obitelj Filipa Kuničića (Philippus Cunicich), a u Mostaru također 7-člano domaćinstvo Mate Kunića (Matthaeus Cunich).

Tvrdnju da je starina kupreških Kuna u Dicmu potvrdile su K. Draganoviću stare matice župe Skoplje. “Skopaljske matice daju to svjedočanstvo: “Magdalena Cunovich de Dicmo” i muž joj Jure Samardžić iz istog mjesta, piše latinski u MK 6.3.1780. (selo Lug kod Bugojna), dok su matice inače vođene najvećim dijelom bosančicom. Odatle se još vidi da su prije spomenuti (god. 1755) Filip “Kunjić” i Kata Samardžić također iz dviju poznatih familija iz istog sela Dicma u Cetinskoj krajini. “I

Kunići su, tvrdi V. Vrčić, “staro biokovsko pleme, koje se spominje u 17. stoljeću, a koje se prema nadimku pretvorilo u Šućur. Prva matica krštenih u Podbablju piše ih Kunić Šućur. Iz roda Kunića je više istaknutih svećenika franjevaca. “Tako, na primjer, fra Marko Kunić bio je 1611. godine gvardijan u Franjevačkom samostanu na Prološkom blatu pokraj Imotskog. Fra Stipan Kunić bio je župnik u Gorici, gdje je 1613. godine sazidao crkvu Sv. Stipana i postavio nad glavna vrata crkve godinu gradnje. Zatim fra Pavo Kunić bio je gvardijan u Makarskoj (1634-1637), a fra Bernardin Kunić postavio je moći u kapelicu Sv. Jure na Biokovu 1671. godine’? Njima treba dodati i fra Filipa Kunića (1821-1871), rođenog u Osmanlijama pokraj Kupresa, istaknutog pobornika ideje Ilirskog preporoda među bosanskih Hrvatima.

Dakako, i mostarski Kunići, koji su potomci biokovske grane toga roda, zaslužuju pozornost i zbog događaja koji se zbio kolovoza 1735. godine u vrijeme boravka makarskog biskupa Stipana Blaškovića u Mostaru, gdje je odsjeo u kući već spomenutog Mate Kunića. ” … hodža Malikjarizija (?) nije dopustio biskupu slaviti sv. misu u naselju” jer je tu bila njegova džamija, razglašujući da je on špijun, zločinac.” Međutim, biskup se pomoli Bogu i nasta veliko nevrijeme te grom je srušio munaru spomenutog hodže” koja je (džamija) bila glavna u tom gradu”. Tu su ostali muslimani shvatili kao kaznu Božju pa su dopustili biskupu da obavlja obrede po svom zakonu gdje god hoće.

Godine 1768. biskup je fra Marijan Bogdanović u Mostaru zabilježio 5-članu obitelj Ivana Kunića, a u Osmanlijama 24-člano domaćinstvo Marka Kunića.

Današnje duvanjske Kune su doseljenici s Kupresa.

 

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.