Meteorolozi najaviše kišu u noći s ponedjeljka na utorak pa su svi oni koji su imalo sijali požurili pokupiti ljetinu i spremiti je u okna, ili ako ne tamo, a barem onda pod cerade i kad prestanu padaline, da se žito prosuši dan-dva, pribacit na vitar i unit u kuću. Nakon ljetne žege i vrućine koja nas prati ovo ljeto prava je šteta prepustiti urod da ga kiša skvasi. Dobro bi bilo da je pala ranije, dok je zrilo, jer je sve utjecalo na prinos, ali nije, pa što je, tu je. Mirisa tek pokošene trave i ovršenoga žita, u sumrak, kad nakon ljetne sparine malo osvježi, sjećamo se svi cijeloga života, pogotovo noseći ova lijepa sjećanja iz vremena djetinjstva i bezbrižnosti.
Zabilježili smo jučerašnju „vrševinu“ kombajnom iz 1963. godine, kojim je vješto, kao i svim strojevima, upravljao naš Vlado. Bez obzira na nekoliko desetljeća koje je stroj “prevalio” i dalje funkcinira bez problema. Švabo je to, ponosno reče jedan vremešni njemački umirovljenik koji je sve promatrao iz prikrajka.
