“Ne sagriješi bludno!”
“Ne poželi tuđega ženidbenog druga!”
Nemoj činiti grijeha nečistoga!
To je volja Boga vječitoga!
“Blaženi čista srca jer oni će Boga gledati!”
U šestoj i devetoj zapovijedi Bog zapovijeda
da budemo čista srca u mislima i željama,
riječima i djelima, te da
čuvamo svetost obitelji!
U ovim dvjema zapovijedima Bog zabranjuje sve
što je bestidno i što bi nas moglo na to navesti,
a napose provrijediti svetost obitelji!
Sv. pismo pripovijeda kako je Bog kaznio zbog bludnih grijeha (bestidnih grijeha) stanovnike Sodome i Gomore. Bog je pustio s neba sumpor i oganj na njih. Samo Abrahamova sinovca Lota i njegovu obitelj izbavili su anđeli, jer su bili stidijivi i čisti, dok su svi ostali živi izgorjeli.
Na onome mjestu je sada Mrtvo more.
Sv. Jeronim govoreći o svojim borbama protiv napasti, osobito protiv sv. čistoće, piše: “Nisam znao kako da se obranim, nego bih se bacio pred noge Isusove. Kupao bih se u suzama, brisao svojom kosom i jačao strogim postovima tjednima i tjednima. Danju i noću nisam prestao tražiti pomoć s neba i nisam prestao moliti i tući se u prsa, dok napast nije bila pobijeđena i dok se napadaj požude s pomoću Božjom nije ugasio!”
Sveti Jeronim često bi živo predočio u pameti sudnji dan.
Sv. Alfonz Ligvorski piše: “U velikim napastima tko ne moli i ne traži pomoć od Boga da ne padne, vrlo će lako pasti. Moramo imati na pameti da mi nemamo snage bez Božje pomoći oprijeti se žestokim napadima napasnika, makar i tisuću puta obećali Bogu. Ako se ne preporučimo Bogu, zastalno ćemo ostati pobijeđeni!”
Sv. Filip Neri običavao je govoriti: “Protivnik našega spasenja ničega se tako ne boji kao molitve. Prema tome ništa nije tako sigurno kao molitva da ga svladamo.”
Sv. Benedikt bijaše jednoga dana silno napastovan od nečistih (bestidnih) misli. Već je bio blizu pada, ali tada rasvijetljen milošću Božjom bacio se u koprive i trnje… Tu se valjao tako dugo, dok nije iskrvario… Rane tijela izliječile su rane duše. Bol je ojačala njegovu volju. Plod te njegove pobjede bio je takav da više nikada nije osjetio sličnih napasti.
Sv. Toma Akvinski pripovijeda kako je odlučio poći u dominikanski samostan, ali su njegovi roditeiji bili protiv toga.
Da bi ga odvratili od njegove nakane zatvore ga u kulu jednoga dvorca. Potom su mu poslali jednu ženu da bi ga navela na grijeh. Sv. Toma se sjetio Sv. pisma: “Bit će spašeni oni koji pobjegnu!” (Ez 7, 16). Želio je pobjeći, ali nikako nije mogao…
Onda se dosjetio. Iz dimnjaka je uzeo užareno ugljevlje i s njim prisilio ženu da pobjegne. Sv. Toma imao je tada 16 godina.
Tekst: fra Petar Ljubičić