Gastronom, gurman ili po hrvatski sladokusac. Nema u svijetu ozbiljne TV kuće koja u svoju shemu nije uvrstila show u kojem ovakav tip traži mane mladim kuharima objašnjavajući kako je odrezak iz tave trebalo izvaditi dvije sekunde ranije ili da se krastavac drži lijevom rukom. Za to bude nagrađen pozamašnim honorarima što u novcu, što u konzumaciji jela tijekom emisije. Gore u Bosni će mu reći da je poguzija, naši južni susjedi Imoćani zovu ga izdiguzicom.
U Duvnu ti nitko ne brani da uživaš u hrani i piću, ali se to ne smatra nikakvom posebnom vještinom. Jedino što od toga možeš zaraditi je epitet guzičar. Kad šetajući selom u vrijeme Gospojine svratiš u susjeda koji je taman naložio vatru za roštilj ili poslije mise na greblju obiđeš rodbinu do devetog kolina kako bi omastio brke lanjskim pršutom bivaš unaprjeđen u nabiguzičara.
Unatoč malo grubom izričaju i karakterizaciji ovakvog lika, Duvnjaci ga zapravo vole. On je jedan od nas, istinski i autentični predstavnik seoskog života. Uvijek je veseo i nasmijan (jer je sit), duhovit i druželjubiv. Zna mnoštvo priča i anegdota. Svim slušateljima se lice ozari dok on priča, a česta tema su njegovi gastronomski podvizi. Najšarmantniji je kad se malo zamasti. Pravi gastro-šmeker. Razlikuje kasnu od obične berbe, burek od pite, gulaš od čorbe, kisalinu od mlaćenice, pršut od plećke i zna da je meso od zelene telaci najukusnije. Zato ga svi rado pozivaju na druženja i fešte (na kraju se svodi na isto jer i kad ga ne pozoveš on sam dođe).
Izvor: Ante Križić, Tomislav Majić, Milan Pranjić: Duvanjski pojmovnik, Tomislavgrad, 2019.