Danas na duvanjskom području Kelave žive u Roškom Polju (39 obitelji, 180 članova), Bukovici (6 obitelji), Šujici (2, 9) i Tomislavgradu (19, 69).
Kelava spada u ona prezimena koja vuku podrijetlo od pojedinosti čovjekova izgleda; Kelava na turskom znači bezub.’ Starinom su iz Roškog Polja, gdje je biskup fra Pavo Dragićević 1741/42. godine zabilježio 13-članu obitelj Mate Kelavića (Mathaeus Chelavich).
Biskup fra Marijan Bogdanović 1768. godine svjedoči o nazočnosti dviju Kelavinih obitelji u Roškom Polju: Nikoline s 18 i Matine s 12 članova. Tada su se 3 obitelji već spustile u Bukovicu: Filipova s 9, te Ivanova i Matina s po 8 duša.
U Imotskoj krajini nema Kelava, ali V. Vrčić tvrdi da su se prološki Grabovci nekoć zvali Kelave. Ako je to točno, onda su se 3 obitelji zvale Kelave prije odseljenja iz Roškog Polja. Dakako, to se odnosi i na 2 obitelji Grabovac, koje je u Koritima i Mrkodolu 1768. godine zabilježio biskup Bogdanović.
Kelave već 1687. godine stižu i u Cetinsku krajinu, kada ih se najviše naselilo u Bitelić i Hrvace, ostavljajući o sebi brojne tragove u raznim povijesnim ispravama.
Iz Bitelića Kelave prije 1878. godine doseljavaju u Lištane i Odžak pokraj Livna, dok su u Dobro stigli iz Roškog Polja, iz Dobrog se šire u Srđeviće, Podkraj i Zagoričane. U Isahovački Podkraj pokraj Glamoča Kelave doseljavaju iz Bitelića, i to nakon oslobođenja od Turaka, a u Tošćanicu, župa Rama, stižu prije 1878. godine.
Današnji su tomislavgradski Kelave doseljenici iz Roškog Polja.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.
