DUVANJSKA PREZIMENA: Juriči

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Danas na duvanjskom području Jurići žive u Jošanici (8 obitelji, 44 člana), Stipanićima (2, 10), Podgaju (1, 2) i Tomislavgradu (1, 2). Prezime je nastalo od osobnog imena Jura, jer nositelji prezimena izgovaraju ga Jurić, a ne Jurić.

Nisu svi Jurići istog krvnog podrijetla, a na kraškim poljima na tromeđi Bosne, Dalmacije i Hercegovine treba ih strogo razlikovati od Juriča, koji žive na duvanjskom, livanjskom području, na kupreškoj visoravni i u Imotskoj krajini.

Kao i na duvanjskom području, danas i u Imotskoj krajini žive i Juriči i Jurići. U Slivnu su Jurići nastali od roda Belaića, a u Stanju duša župe Slivno iz 1744. godine zabilježene su dvije obitelji: u Slivnu l0-člana obitelj Peta Jurića i u Krstaticama 2-člana obitelj Nikole Jurića.

U Stanju duša župe Svetog Frane Imotski 1744. godine upisana je obitelj 36-godišnjeg Mihe Jurića: žena Kata (38 godina), djeca: Ruža (10), Cica (8), Ivan (5), Toma (4) i Ante (2).

Nekada su Jurići živjeli i u Župi Biokovskoj, o čemu danas svjedoči samo sačuvani lokalitet Jurića ćemer. Još je jednu granu Jurića izgubila Imotska krajina, jer 1686. godine u vrijeme Bečkog rata u zbjegu stanovnika sela Ričica, koji će zaustaviti u Brelima, bila je i obitelj Duje Jurića sa 6 duša, ali se nisu vratili u Imotsku krajinu već su ostali na Makarskom primorju, gdje im i danas žive potomci.

Iz Zagvozda, u Imotskoj krajini, 1701. godine odseljava 17 obitelji (od 1685-1701. godine zadržale su se u zagvodskom zbjegu u Brelima) u Neorić i Sutinu pokraj Muća u Splitskoj zagori. Među njima je i č-člana obitelj Bartola (Bariše) Jurića (Bartolo Giurich). Potomci ove obitelji i danas žive u Neoriću.

Što se pak tiče Jurića u Cetinskoj krajini, prvi spomen o njima zabilježen je 1436. godine, i to ovako: “postolar Jurich u Cetini pod Sinjern.: Godine 1726. 7 obitelji Jurića, doseljenih vjerojatno iz Hercegovine (preko Imotske krajine) u selo Prugovo, između Klisa i Muća, dobivaju zemlju i u Zelovu pokraj Sinja. Ostala su zapisana imena glavara Jurića obitelji: Ivan Jurić pok. Marka, Bože pok. Jere, Duje Toma i Martin sinovi pok. Jure, Grgur pok. Pave i Petar pok. Maimuta.” Ovo je posljednje ime zanimljivo, a možda je riječ o pokrštenoj osobi koja se zvala Mahmut, Maimut.

U 18. stoljeću mnogo je spomena o Jurićima u Cetinskoj krajini. Evo samo nekih: “oko Sinja (1722. seljaci iz banderije harambaše Žanka predvođeni Božom Jurićem ometaju posjed harambaše Pavla Bogdanovića); u Glavicama (1789. Pavo Jurić rečeni Kopač dužan je sinjskom trgovcu Bolisu 278 lira); u sporu oko mlina na Smrdanu (Glavice) 1751. Godine kažnjen je Petar Jurić, godine 1758-59. u kuću Tome Jurića u Glavicama navraća hajduk Stanislav Sočivica; iz Glavica je magistar gramatike fra Stipan Jurić (1754-58); u Udovičićima 1795. pojavljuju se Jurići, zabilježeni u maticama župe Otok.

Što se pak tiče livanjskog područja, ni tu nema Jurića, iako ih u novije vrijeme zapisuje M. Petrić u Lipi i Zabrišću.” To jednostavno nije točno, jer sam se posjetom Lipi i Zabrišću uvjerio da svi “Petrićevi Jurići” za sebe jednostavno kažu da su Juriči i opet Juriči, ljuteći se što nema razu mijevanja za njihovo “č” na kraju prezimena. Petrić Jurićima smatra i sve one brojne livanjske Juriche zabilježene u Dragićevićevom (Lusnić, Čelebići, Kablići i Lištani) i Bogdanovićevu popisu (Lusnić, Srđevići i Rujani), a mi smatramo da je ipak riječ o Juričima, precima današnjih livanjskih Juriča iz Lipe i Zabrišća. “Ima ih u Varvari (Rama), nastavlja Petrić, a doselili su davno iz Duvna'” I to je netočno, jer “doseliti davno iz Duvna” mogli su samo Juriči, jer Jurića jednostavno nije bilo.

Na duvanjskom području Jurića nema ni u jednom od biskupskih popisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću. Doduše u tadašnjoj župi Duvno ima ih u Rakitnu ili još preciznije u Drežnici, jer su ta mjesta pripadala župi Duvno: 1741/42. godine zabilježene su dvije obitelji: Il-člana obitelj Mije Jurića (Michael Jurich) i 7-člano domaćinstvo Grge Jurića.

Na području zapadne Hercegovine Jurića ima u Buhovu pokraj Širokog Briga, gdje su postali od starog roda Sabljića. Što se pak tiče duvanjskih Jurića njihovo bi podrijetlo trebalo vezati za Cetinsku krajinu (Dicrno), ali ne treba isključiti ni neke druge, manje vjerojatne mogućnosti.

 

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.