Isus je se upustio u avanturu povjerenja. Krstio ga je manji od njega.
Isus pokazuje skromnost, poniznost, prepušta se u ruke Ivanu, koji mu ni vezice ne može svezati.
I upravo u toj poniznosti pokazuje veličinu.
Htjeli mi to ili ne, Isus kroz čitavo svoje djelovanje pokazuje upravo veličinu skromnosti. Nije on glup, naprotiv, jako je načitan, kad treba pokaže i to znanje, ali primarno nam Isus pokazuje veličinu skromnosti.
Taj Isusov pristup je u nekim interpretacijama od Njega načinio siromašeka, osobu koja je bila jadna, ali upravo suprotno je o Njemu rečeno: On je bio i socijalnim, i intelektualnim i ljudskim statusom priznat, poznat, ugledan.
Isus nije bio jadniček.
No, razlika između jadničeka i skromne osobe je očita.
Jadniček, sirotinja ili bijednik može biti ite kako neskroman. To se vidi kad ljudi dobiju vlast i moć. Sirotinja se često najžešće svađa i podmeće jedna drugoj.
Ugledan čovjek, bogat i učen, međutim, može biti skroman.
Isus nam danas pokazuje razliku između skromnosti, prepuštenosti u plan Božji i ljduske bahatosti, važnosti, moći, koju nam ovih dana na slikovit način demonstrira Herod.
Na jednoj strani Herod i moćnici, na drugoj Isus, pastiri i Ivan.
Granice su tekuće, one su ovisne o stavu.
Heroda vodi stav moćnika: on ubija i nosi smrt.
Pastire nosi stav vjere; oni otkrivaju.
Ivana nosi stav poslanja; on otkriva.
Isusa nosi stav skromnosti; On biva poslan kao Onaj koji će spasiti.
Mnogi ni danas ne vjeruju, negiraju, pljuju, obezvrijeđuju baš Isusa.
No, što to njih smeta na Isusu? Ima li razloga za toliku mržnju i omalovažavanje? Nema!
Bio je ugledan, ali skroman.
Bio je učen, ali je slušao.
Bio je ubijen i mučen radi ideja, ali nije se osvećivao.
Činio je dobra djela i siromasima i bogatim jadnicima. Nije bio osvetoljubiv, nije podmetao niti prokazivao. Znao je živjeti i davao je život.
Bio je čovjek kakvoga crtaju kao idealnog čovjeka, a opet upravo ti crtači ne vjeruju u Njega i Njegove ideje. Naprotiv, najveći zazivatelji ljudskoga humanizma su najveći protivnici Isusovi.
Čovjek koji obezvrijeđuje Isusa je u najvećem broju slučajeva onaj koji trubi o takozvanoj humanosti, čovjeku, a svojom mržnjom prema Isusu pokazuje da mrzi ono što traži kao idealno stanje. Upravo Isus je primjer svih onih pozitivnih karakteristika koje ljudi zazivaju kao ideale. A ipak ga mrze.
Zašto?
Odgovor je opet u Isusu i Njegovom ponašanju. Iako velik, On se prepušta rukama manjega, iako Sin Božji, On preuzima teret.
To je prezahtjevno za čovjeka koji, nošen svojim uspjesima materijalnoga, olako pomisli da je Bog i da je sve promislio, domislio i razjasnio. Isus je zrcalo u kojem svako lice postane pročitano.
No, neki se boje zrcala, jer se boje sebe. Oni znaju svu bijedu i mrak svjeg vlastitog bića.
No, Isus ne proziva, On poziva.
Čovjeku, jednostavno rečeno, nedostaje skromnosti da se prepusti rijeci milosti, kao što se On prepušta.
Tek u odricanju stječemo.
Želim Vam ugodnu nedjelju i rijeku milosti.
Tekst: Vinko Vukadin