DUVANJSKA PREZIMENA: Jakići

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Danas na duvanjskom području Jakići žive na Kuku (6 obitelji, 35 članova) i u Podgaju (3, 15).

Biblijsko ime Jahoqobh što znači “koga Bog štiti” u Hrvata je stiglo preko latinskog Jacobus. To je kod nas dalo osobno ime Jakov, od kojeg hipokoristik glasi Jako i Jakić, od čega je nastalo i prezime Jakić.

I Jakići su različita krvnog podrijetla.

Što se tiče hercegovačkih pripadnika tog roda, jednu njihovu obitelj, 9-članu obitelj Nikole Jakića (Nicolaus Jachich), zatekao je 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragićević u Gracu Donjem, tada stara župa Mostar. Iste godine zabilježeni su u okolici Dervente, Bosanskog Broda, Tuzle, Kotor Varoši, itd.

U Hercegovini Jakića nema 1768. godine, ali su nazočni u mnogim bosanskim područjima.

Prvi spomen Jakića u Imotskoj krajini je onaj iz godine 1686., kada iz Podbablja u Podgoru bježi Mate Lucić kojemu je zabilježen i nadimak Jakić. Od njega su nastali današnji Jakići na Makarskom primorju.

Krajem 17. i početkom 18. stoljeća zabilježena su i dva franjevca iz Lovreća pokraj Imotskog fra Anđeo (+1843.) i fra Karlo (+1836.), koji se potpisuju prezimenskom kombinacijom Jakić Bošnjak. Jesu li Bošnjaci postali od Jakića ili su pak u nekom drugom odnosu ova dva roda, odgovorit će nova istraživanja.

Jakiće u Runovićima prvi put susrećemo pri diobi zemlje 1725. godine, kada je 8-člana obitelj Marka Jakića dobila od mletačkih vlasti 16 kanapa zemlje.

Jakići doseljavaju (najvjerojatnije iz Hercegovine) u Cetinsku krajinu najkasnije 1699. godine, kad se kao pripadnici banderije harambaše Jure Dotura iz Turjaka nalaze na popisu onih koji su dobili zemlju od mletačkih vlasti.

“Harambaša Petar Bogdanović i Ivan Jakić zazvali su ime Isusovo, te ustvrdili 8. kolovoza 1721. godine da Jakić posjeduje 6 kanapa zemlje “dila” rijeke Cetine i u brdu Stražbenici s kućom u “Topčića Docu”.

Godine 1742. prvi se put javljaju u maticama župe Otok pokraj Sinja.

Današnji duvanjski Jakići najvjerojatnije su potomci Jakića iz Imotske krajine, iako nisu isključene i neke druge mogućnosti.

 

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.