OSVRT (2. DIO): O početku arheoloških iskapanja na Granicama

Poštovani,

Danas sam na WEB- stranici Mandino Selo pročitao kako će idućeg tjedna početi arheološka iskapanja na lokalitetu GRANICE ispod kuća VUKADINI – DŽANKUŠIĆI u Mandinu Selu. Baš tako! Radujem se tome arheološkom projektu. Veseli me  jer sam  odavna iskazivao potrebu provesti sondiranje – probna arheološkoa iskapanja  fratarskog groba i šireg područja na tom blagom uzvišenju na Granicama.

Sjećam se kako sam sa pokojnim svojim ocem  Slavkom u više navrata ogradio grobno mjesto, kako bi grob zaštitili od goveda, konja, ovaca, vukova i pasa. Ne jednom uz grob smo posadili i trn – divlju ružu u znak poštovanja pokojnika.  Ponekada smo palili svijeće na tomu mjestu. Sjećam se kako je i moja mala sestra Ruža umrla u dobi od 2-(dvije) godine 1957. God. pokopana na tom ‘greblju’ kako smo ga mi nazivali i još i danas tako zovemo.

Na tom malom dječjem grobu moja obitelj godinama je redovito palila svijeću u različitim prigodama. Vjerujem kako na tom mjestu može biti još grobova iz starijeg vremena.

Osobno  ja sam suglasan (mislim i moja uža i šira obitelj Vukadina – Džankušića nema ništa protiv)  da se  konačno stručno istraži šta se sve nalazilo na tom mjestu (župna kapela, groblje, svećenički grob, grobovi vjernika naših predaka Vukadina i drugih žitelja iz Mandina Sela.

Osobno sam očekivao da će barem  netko od mojih Vukadina- Džankušića biti obaviješten o plan , elaboratu, i mogućim izvedenim arheološkim  radovima .

Moja uža i šira obitelj,  kao vlasnici navedenog zemljišta,  očekuje (imamo valjda pravo!)  biti o tomu detaljno obaviještena , a izvođači radova će zatražiti neko dopuštenje ili suglasnost. Svjedoci smo ne jednog primjera gdje se takva iskapanja obave, a nastali materijal ne očisti , te k’o ruglo ostavi vlasniku i narodu.

Kako će se zbrinuti mogući nađeni arheološki materijal, kako pohraniti pronađene i iskopane kosti umrllih i pokopanih na tom lokalitetu, kako će se urediti /označiti arheološko nalazište po završetku radova. Ova i mnoga druga pitanja treba urediti na samom početku radova.

Cijenim nastojanje vlč. Stjepana Martinovića  kako se taj lokalitet treba istražiti i obilježiti, osobito u godini obilježavanja 100. obljetnice naše Župe.

Svatko od nas pripravan je učiniti sve kako bi ta obljetnica bila dostojno obilježena, a povijest  ovoga kraja povijesno – stručno ispitana i valorizirana.

Briga nas Vukadina –Džankušića za naše Granice i naše ‘greblje’  je očekivana i razumljiva. Odvajkada smo mi taj prostor na neki poseban način doživljavali kao nešto što je sveto, što je nama dano, što je naše. Stoljećima i godinama iskazivali smo određenu – ne dovoljnu- birgu za ovaj nama svet prostor.Vjerujemo kako su upravo naši preci po svome dolasku u današnje Džankušiće pokapali svoje umrle na Granicama. Svjedoci smo kako i ostali žitelji Mandina Sela imaju poseban- zaštitnički odnas spram greblju na Džankušića Granicama. Radi toga svako diranje i ‘povređivanje’ toga nama svetoga komada naših Granica je osjetljivo pitanje za nas. Nadamo se kako će odgovorni razumijeti našu zabrinutost.

Nadam se kako će pri traganju za povijesnim korijenima biti poštivana i pravila povijesne i arheološke struke, kosti naših preminulih i dostojanstvo nas živih.

                                                     S poštovanjem,

                                                                                              Ante Vukadin, prof.

O ovome obavijestiti:

• Župa Kongora
•  Franjevački samostan – Muzej
• WEB str. Mandino Selo
• Vukadini – Džankušići
• Fra Robert Jolić