Šezdesetih prošloga stoljeća
Anđa imaše mnogo proljeća,
ali se ipak šepuri kroz selo,
sve joj bješe ravno i veselo.
Ta“, tranzistor prva ima,
radosnu vijest objavi svima;
narodna muzika trešti svuda
dolaze ljudi od kojekuda,
da slušaju sevdalinku tužnu,
dalmatinsku pjesmu, il prognozu ružnu.
Anđa se i sama javlja svima
sutra će, veli, padati kiša
nek se klasje danas vrše, „miša“.
Ljudi navale raditi žurno,
spreme na sigurno žito svoje
da ne bi stiglo vrijeme ružno
uzdajuć se u prognoze tvoje.
Kad sutra osvane sunčan dan,
pozovu Anđu na megdan:
„Cili smo dan lišo lili znoj!“
Ona će: „Kiše je bilo mnogo,
u državi ne znam ni sama kojoj.“
Ona je samo čula: „bit će kiše“,
nije prisutne molila: „tiše“;
takva se u sto godina Anđa
samo nekoliko puta rađa!
Izvort: Ante Šarac: Kad sam s Tobom, 2014.